Ne tražim ljubav,
ona mi sama dođe
kad je najmanje očekujem,
zagolica mi srce i dušu,
nasmiješi se svojim osjećajem,
zabljesne snenim osmijehom
i najljepšim ljubavnim sjajem.
Tek što je postanem svjesna,
a ljubav kao da je obijesna
samilosno me pogleda
i svoje srce i dušu
preda nekom drugom,
meni ostavi samo
svoje niti osjećaja,
da imam znak na putu
kako se stiže do raja.
Kad ne tražim ljubav,
ona me tajno zaskoči
pa me nježno golica
kad god hoće i danju i noći,
po noći mi u duši spava
u njoj ja gnijezdo savila,
a po danu mi je puna glava.
Htjela bih da me
ljubav pusti na miru,
a ona se srčano odala
svom ljubavnom hiru
pa me neprekidno golica
u tisuću nježnih i prekrasnih lica,
savija se nježno oko mene
i u srcu mi ostavlja svoje sjene.