Marketing
ŠTO KAŽEŠ SAM O SEBI? 3B Adv, Iv 1,6-8.19-28 (Palma, 15. prosinca 2002.)
Sveti Ivan ne bijaše svjetlo - već da posvjedoči za svjetlo. Svi o nečem svjedočimo. A vrijednost zadobivamo po tom o čem svjedočimo. Svjedočimo li o svjetlu - postajemo njen sjaj.
Prije odgovora na pitanje: tko je Bog, treba znati: tko smo mi? Inače je naša pobožnost bijeg od nas samih. Ne pronalazimo li Boga u sebi, sve ono što nazivamo Bogom izvan nas, zapravo je beživotna ideja kojom se bavimo – bilo iz intelektualne radoznalosti, navike, ili parapobožnosti. Istinski govor o Bogu, i naš vjerski život – počinje od nas samih. Gonetajući tragom pitanja: tko sam ja, odgovor nalazim u Bogu.
Bog je odgovor na pitanje tko je čovjek. A čovjek je odgovor na pitanje tko je Bog. Točnije: čovjek je mjesto gdje Bog daje svoje odgovore o sebi; «zaslon» na kom se Bog očituje. Skriven je ako ga na otkrivamo u čovjeku. Tu upućenost Boga na čovjeka, i čovjeka na Boga - evanđelje ocrtava slikom: Riječ – glas, Svjetlo – svjedočanstvo o Svjetlu. Naime, Riječi je potreban glas da bi se Riječ očitovala; a glasu je potrebna Riječ da bi glas oživio. Isto tako i Svjetlu je potrebno svjedočanstvo o njemu, inače kao da ga nema – a onom čemu je bit da bude svjedočanstvo o Svjetlu, Svjetlo je potrebno da bi ušlo u opstojnost.
Idemo primjer. Bilo bi uzalud to što svjetlo sja, kad ne bi bilo predmeta koje obasjava – svjetlo bi ostalo skriveno. Sve bi bilo mrak, budući da nema ničeg o što bi se svjetlost reflektirala. Također, i predmeti kao da ne bi bili, ako ne bi bili obasjani. Poenta slike je u tom: kao što su predmeti svjedočanstvo o svjetlu; tako smo i mi svjedočanstvo o Bogu. Bez nas on je besmislen, bez njega mi smo besmisleni. Ipak, pri tom treba imati na umu – da čovjek ne daje smisao Bogu, kao što Bog daje smisao čovjeku. Bog i bez čovjeka u sebi ima smisao, premda je čovjek taj u kom se njegov smisao očituje. Dok čovjek ni u sebi smisla ne bi imao da nije Boga – jer naprosto tad čovjeka ne bi ni bilo.
To je teološka pozadina Ivanova stava prema Isusu. Ivan na pitanje o tom tko je on – odgovara na način govoreći tko je on Bogu. Sebe razumijeva tek u odnosu prema njemu. I kaže da nije onaj kog vide po njemu, već koji omogućuje da se taj vidi. Žrtvuje privid o sebi u korist Istine. Umanjuje se da bi On mogao rasti.
Kaže: «Nisam Krist, nisam Ilija, nisam Prorok. Ja krstim vodom, a On krsti Duhom.» Drugim riječima – on «nije», a Bog je onaj koji «je». Stavljajući preda nj svoje «nisam» - nastaje moj «jesam».
Ivan upozorava: «Među vama stojite koga vi ne poznajete.» Što učiniti da ga prepoznamo? Upravo ovo što i Ivan – dati ispravan odgovor na pitanje: «Što kažeš sam o sebi?»
Post je objavljen 17.12.2017. u 08:57 sati.