Bez brige, ne dâ mi se baviti politikom. Idem radije na pitanja od kojih ne boli glava, ali za koja može boljeti glava, samo ne ona prethodna.
Ako kihnete u šumi i nitko vas ne čuje, morate li sami sebi reći "Nazdravlje!"?
Ako se pred nekim vratima nađu muško koje se osjeća ženskim i žensko koje se osjeća muškim, tko koga treba pustiti da prvo prođe?
Treba li suditi onima koji su htjeli napraviti kakvo zlo pa je ispalo dobro? A onima koji su htjeli napraviti nešto dobro pa je ispalo (kriminalno) loše?
Je li pristojno namigivati dok gledate smrti u oči? Što ako i ona namigne?
Treba li tolerirati netoleranciju? A netolerantne?
Što raditi u svijetu koji nema zacrtane svrhe?
Što raditi kad besmrtnost dosadi?
Što određuje je li neka ideja blesava ili genijalna?
Zašto postavljati pitanja ako misliš da znaš odgovor?
Čemu služi slobodna volja? Bi li priče bile zanimljivije kad bi mogle završiti i drugačije nego što su napisane?
Post je objavljen 16.12.2017. u 22:12 sati.