Oštri strijelac – snajperist
Dakle, mnoga božanstva, ali i ljudski heroji, kroz povijest i mitologiju naoružani su strijelama i lukovima (luko-strijelci) i nenadmašivi su, odnosno nepogrješivi su tijekom gađanja. Athumanunh bi ih lako, onako 'kao iz rukava' mogao pobrojati: Artemida, Apolon, Dijana, Kupidon, Eros, Agilatz, Wilhelm Tell, Palnetoke, Robin Hood, Hayk, Marduk, Karna, Abhimanyu, Eklavya, Arjuna, Bhishma, Drona, Rama, Shiva ...
Razmišlja tako i luta maglama ljudske prošlosti Athumanunh i polako ali sigurno povlači paralelu sa: sharpshoterima, marksmanima, oštrim strijelcima – snajperistima. Dakle, idemo malo u novu seriju o tim opasnim strijelcima i pokušati odgonetnuti tko su oni, zašto su se pojavili i kako su našli svoja mjesta u bojnim rasporedima, taktikama, tehnikama, procedurama od najranijih sve do današnjih modernih vojski.
Tako bi snajperist zapravo bio strijelac koji djeluje sam, ili u binomu, ili pak u snajperskom timu i karakteristično je što uvijek ostvaruje vizualni kontakt s protivnikom, djeluje iz prikrivenih ili skrivenih položaja, na bliskim ili nevjerojatnim krajnjim daljinama koje prelaze mogućnosti otkrivanja.
Osim što prolaze specijalističku obuku i koriste preciznu pušku s optikom (optički ciljnik), ovi vojnici ne razlikuju se od drugih strijelaca, no, ipak obuka i obučavanja u različitim tehnikama otkrivanja, praćenja, motrenja, procjena ciljnih dometa, raznim tehnikama prikrivanja, skrivanja i maskiranja, mogućnostima infiltracije u protivnički raspored, uporaba besposadnih letjelica i njihovih podataka, posebnih metoda izviđanja i promatranja – snajperisti se vrlo lako mogu usporediti i sa specijalnim postrojbama.
Sam naziv za snajperista najvjerojatnije dolazi od engleske riječi 'snipe' koja označava šljuku, ali u vojničkom smislu to je zapravo 'pucanj iz zaklona'. U početku nazivaju ih i 'sharpshoter' ili 'oštri strijelci', a pojavljuju se 1824. službeno, makar su engleske novine o njima pisale već i 1801.
Taktika djelovanja je mijenjana kroz povijest ratovanja, pa u početku snajperisti djeluju sami, potom im se pridružuje binom nazvan promatrač čija je zadaća dodatno motrenje i zauzimanje te proračunavanje elemenata za gađanje, praćenje opasnih ciljeva i otkrivanja protu-snajperskih djelovanja. No, binom može i zamijeniti snajperistu kako bi ovaj 'odmorio oči'.
Današnje vojske često koriste i taktiku snajperskih timova gdje ima snajperist i više promatrača, ili dva snajperista s jednim promatračem. Dakle, taktika snajperista zavisi od zadaća i cilja, pa samim tim i 'spoter' i 'flanker' u snajperskom timu imaju vrlo važnu ulogu, a sve kako bi snajperist lakše izvršio zadaću.
Danas 'spoteri' nose notebook prijenosna računala koja im pomažu u raznim izračunima elemenata gađanja, a 'flankeri' nose dodatnu količinu streljiva i djeluju po protivničkim snajperistima. Dakako, razlika između policijskog i vojnog snajperista je velika.
Policijski snajperisti djeluju na vrlo malim daljinama od 50 do 100 m i djeluju samo po odobrenju tijekom nekakvih talačkih kriza. Vojni snajperisti djeluju i na vrlo velikim daljinama od 300 do 2300 m i sami izabiru ciljeve ili djeluju po označenim ciljevima gdje sami biraju trenutak.
Tijekom rata u Vjetnamu američki vojnik pješak strijelac mogao je ispaliti i do 50 000 metaka poradi uništenja cilja dok je to za snajperista bilo dva metka. Nadalje, na daljini od 300 metara naoružan s puškom M-16 američki vojnik strijelac u prosjeku je pogađao sa sigurnošću 10 posto cilj na daljini od 300 metara, a snajperist s 90 posto na daljinama do 600 metara.
Dobro, to bi bilo dosta za uvod u novu seriju o snajperistima – oštrim strijelcima.
Post je objavljen 16.12.2017. u 18:02 sati.