Pregled posta

Tek kad sam počeo raditi kao urednik uvidio sam kolika je silna ta potreba ljudi da pišu, kad me je počela zasipati ta gomiletina rukopisa nepoznatih i neafirmiranih autora koji bi željeli vidjeti svoga pera djelo ukoričeno kod "renomiranog" izdavača.

Zapanjio sam se.

Ali sam se odmah i rastužio - jer se u ogromnoj većini toga radi o običnom tipkanju.
A mizerna kvaliteta toga dokazuje da ti ljudi naprosto nisu dovoljno toga pročitali da bi mogli dobro pisati!

Ne čitaju, a žele biti pisci!

I ne kuže da nije svaki napisani tekst automatski književnost.

Većina njih ima u sebi ideju neke priče, i sjednu za tipkovnicu i bacaju hrpe riječi na ekran i dovedu tu fabulu od pozicije A do pozicije B na način identičan onome kad npr. neko 10-godišnje dijete prepričava odgledani film.

I misle da su stvorili književno djelo.

Iz svih tih silnih gomiletina rukopisa naprosto VRIŠTI JEDNA ČINJENICA: da je većina tih ljudi koji se tako olako laćaju pera i žele biti piscima naprosto premalo toga pročitalo!

SVI VI KOJI SANJATE BITI PISCIMA - NAJPRIJE MORATE BITI ČITATELJI!!!!

NEMA DOBROG PISCA BEZ ČITANJA!!!

I to nezasitnog čitanja, čitanja koje je je potreba, čije neupražnjavanje izaziva frustraciju.

Takvi "Bogom-dani" genijalci, koji odlično pišu a da prije toga nisu puno čitali su iznimno rijetki, 1 na milijun!

Treba čitati i čitati i čitati... i još čitati i čitati i čitati... i onda za promjenu još puno čitati i čitati i čitati... prije nego se uopće pokuša nešto napisati.

Na osnovu prvih nekoliko stranica nečijeg neobjavljenog rukopisa odmah je jasno koliko je taj čovjek čitao. A redovito je zaključak da su čitali premalo.

I naprosto se rastužim razmišljajući o tome, dođe mi da zaplačem procijenjujući koliko je vremena uzalud uloženo u pisanje tih teškoprobavljivih i teško prohodnih, besmislenih i uglavnom nečitljivih papazjanija.

Ali emocije su mi podijeljene jer duboko poštujem kreativnost, ali me rastužuje uzaludnost tog njihovog neizmjernog napora i njihovog vremena potrošenog na pisanje svega toga.

Ali, naravno, ima i gorih načina na koje se može ulupati vrijeme.

PRIJE NEGO SE ODLUČITE NA PISANJE MORATE NEPREGLEDNO MORE TOGA PROČITATI !!!!

S naglaskom na MORATE!!!

Inače vam je trud uzaludan - u tome je poanta ove lamentacije.

(Ali mi je neshvatljivo i zašto uopće pišu ako NE VOLE ČITATI. A da vole valjda bi i čitali, prije nego požele pisati. Ali, ne čitaju, pa znači da i ne vole.

Čovjek je zaista neobjašnjiva i neshvatljiva živina )