Pregled posta

Darwil

Nedavno sam opet imao priliku podsjetiti se vremena prije globalizacije,
na primjeru ručnog sata.

Kupljen za ranih 1960-tih za prvu plaću, mom ocu je njegov prvi sat,
Darwil, Special Flat Lux, sa 17 rubina iz 1962 vjerojatno bio simbol
financijskog osamostaljenja, meni je danas draga uspomena. "Swiss
made" i marka Darwil na koju smo bili navikli djelovali su mi dovoljno
poznati da bi svaki urar na svijetu, ili bar u Evropi, morao znati o čemu je
riječ.

Krajem 1990-tih godina sam ga pokušao dati na popravak u Varšavi, i sjećam
se da me urar, jedan od onih starijih u starom centru grada, ne neki bezbrižni
mladac, samo blijedo pogledao-nikad nije čuo za tu marku. Jedino mu je djelovao
sličan starijim "Omega" satovima, među kojima je i pronašao staklo koje je trebalo
zamijeniti na mom satu. Tada sam shvatio da je vjerojatno ta marka bila
manje poznata nego mi se činilo.

Pred par mjeseci sam se opet uputio popraviti ga, i opet u Varšavi. Nešto
mlađi urar se nije dao zbuniti-Varšava je postala globalniji grad i vjerojatno je imao
prilike vidjeti mnogo više marki satova. Kad sam mu objasnio sentimentalnu prirodu
sata, nije se trudio razuvjeriti me, nego je rekao da će se prihvatiti posla, kad
sam izrazio spremnost kupiti na e-bay drugi takav za uzeti s njega originalne
kazaljke i potrebne dijelove.

Usput, pokušao sam to pred par godina u Zagrebu, kod urara na Cvjetnom trgu.
Stariji čovjek tamo, zapravo njih dvojica su tamo sjedila i očito im nije
falilo posla, jer kad su vidjeli moj sat nisu baš bili zainteresirani da mi pomognu.
Možda su bili Sanaderovi urari, pa im moj izgrebani Darwil nije bio zanimljiv,
kao ni moja priča o njegovoj sentimentalnoj vrijednosti, kojom sam im
objasnio zašto kupovina drugog primjerka, koju su predložili kao "pametniju"
opciju, nije dolazila u obzir. Na kraju su izbacili neku cifretinu od par tisuća
kuna koju bi uzeli za popravak, koja je očito bila drugi način da mi vele "odj...".
Zato će posao dobiti urar u Varšavi, a oni neka lijepo odj..., jasno mi je zašto stare
urarske radionice kod nas propadaju i postaju butici ili kiosci, ako njihovi
današnji vlasnici imaju takav pristup poslu.

Što se Darwila tiče, dao sam si truda i provjerio o čemu je riječ.
Globalizacija u takvim slučajevima pomaže. Tražeći na e-bay i google, našao
sam jako dobru priču o satovima "Darwil", koja je ujedno bacila svjetlo na ulogu
Trsta u našoj ne tako davnoj povijesti-pisao je netko iz Zagreba:
O Darwilu

Piše čovjek da je u Trstu 1950-tih i 60-tih nastalo specijalno tržište
za mušterije iz socijalističke Jugoslavije koji si nisu mogli priuštiti
kupovanje originalnih zapadno-evropskih proizvoda, pa su se lokalni trgovci
snalazili na druge načine. Tako je Darwil navodno nastao kao talijanski
brend, koji je u biti kupovao švicarske jeftinije, ali i dalje kvalitetne,
satne mehanizme manje poznatih proizvođača, i pakirao ih u svoje satne okvire. To
objašnjava njihovu raznolikost i mnoge verzije, takav "Darwil" je mogla
proizvesti bilo kakva urarska radionica i upakirati unutra
mehanizme koji su se prodavali na veliko, bez stvarne kontrole nekog
"brenda". Potražnja je bila ogromna, i sve se prodavalo. Da je kvaliteta
mehanizama bila dobra vidi se i danas, uz dobro održavanje ti satovi rade i
nakon više od 60 godina.

Tokom 30-ak godina proizvedeno ih je mnogo, od običnih na ručno navijanje
do automatski navijanih, sa anti-shock i antimagnetskom zaštitom,
water-proof za ronioce, čak i digitalna verzija koja bi mogla poslužiti D.
Adamsu za prototip u rečenici "na Zemlji žive stvorenja koja još misle da su
digitalni satovi dobra ideja".

Za 10 funti sam kupio isti model sata na e-bay, pa da vidimo što se da s time
napraviti za mog oldtimera. Želja mi je da ga osposobim da poradi još 50-ak godina.

Post je objavljen 10.12.2017. u 21:58 sati.