U veljači ove godine objavih zbirku vlastitih stihovnih zagonetaka pod nazivom „Moji zagonetni stišići“. Na zadnjemu je ovitku zagonetka koju donosim.
Oraški povjesnik, književnik i književni kritičar Marko Matolić, urednik časopisa „Naslijeđe“, skrenuo mi je pozornost na sonet „Enigma“ glasovitoga američkoga pjesnika Edgara Allana Poea (1809.-49.) objavljen 1848. I njegov izvoran tekst na engleskome jeziku, kao i onaj u srpskome prijevodu, po dijagonali idući slijeva gore ka desno dolje sadrži konačnu odgonetku do koje morate sami doći. Vjerujem da „Enigma“ nije jedini Poeov uradak koji ga vezuje uz enigmatiku.
Enigma
"Seldom we find," says Solomon Don Dunce,
"Half an idea in the profoundest sonnet.
Through all the flimsy things we see at once
As easily as through a Naples bonnet.
Trash of all trash!- how can a lady don it?
Yet heavier far than your Petrarchan stuff-
Owl-downy nonsense that the faintest puff
Twirls into trunk-paper the while you con it."
And, veritably, Sol is right enough.
The general tuckermanities are arrant
Bubbles - ephemeral and so transparent-
But this is, now- you may depend upon it-
Stable, opaque, immortal- all by dint
Of the dear names that he concealed within 't.
Enigma
„Slabo nađem, kaže Don Solomon Ludi,
bar pola ideje sred dubljeg soneta.
A prozirnost mu je tako za vid ljudi
a kapa noćna tek iz Napulja doneta.
Ali, oh! zar gospu sve to ne ometa?
Ma jača od vašeg Petrarkinog tkanja
je neman besmisla čija nit najtanja
treperi na listu dok se odgoneta.“
I, Sol, zbilja, o tom otvoreno sanja.
Jer tako uglavnom brzopletost dirne
mehurčiće – meke i tako prozirne.
Al' ovo je, sada – vi krenite tragom –
čvrsto, neprovidno, večito – sve snagom
u njemo imenu tu skritom i dragom.