naivnosti mojoj nema kraja,
vjera u ljude nije put do raja,
samo još jedna u nizu mana,
nož u srcu nasoljena rana,
ponovo sam krivac sama,
preostaje mi šutke pravit se dama,
pustit neka se sama plete fama,
otrest zloću poput prašine s dlana,
uzdignut glavu i čistog obraza
veseliti se nevinim obrisima odraza
onom jedinom iskrenom osmijehu
iz kojeg znam crpit frišku snagu,
iskra za kojom dušom žudim
i svakim novim danom sretna budim.