Kako se osloboditi od identifikacije sa prosudbama i osuđivanjima?
Način funkcioniranja u 3D je da preko neutralnih događaja, stvari, osoba i pojava stavljamo velove prosudbi i onda se identificiramo s njima, kao sa jedinom realnosti.
Lakše je osvijestiti ekstremne negativne prosudbe, od svih ostalih koje su suptilne i jedini način koji poznamo za funkcioniranje.
Prosudbe možemo podijeliti na pozitivne i negativne, kao i na prosudbe srca i prosudbe uma.
Prosudbe srca su filteri, koji prave selekciju kroz npr. : ovo volim, ovo ne volim..... ovo želim..... ovo mi se sviđa, ovomi se ne sviđa,......to je ugodno......mrzim to..... ovo je zastrašujuće i opasno. itd.
Dakle, to su emocionalni stavovi, kojima bojimo, definiramo i iskrivljujemo svoja iskustva.
Prosudbe uma su hladni mentalni stavovi ili općenito sva uvjerenja.
DA, SVA UVJERENJA !
Većinu prosudbi nikad ne preispitujemo i smatramo ih objektivnom stvarnosti.
To su uvjerenja s pridruženim emocionalnim značenjima, koja definiraju naša iskustva i mi apsolutno vjerujemo njima.
Jednom nas je netko slagao i on će za nas u buduće stalno na sebi nositi etiketu –lažljivac.
Kako god da se on nadalje ponašao, mi ga promatramo kroz veo lažljivca.
I ovo su prosudbe, koje se baziraju na uspoređivanju, davanju značenja na liniji dvaju polova plus i minus :
Tu je lijevo, a tamo desno !
Ovo je dobro, a ovo loše i zlo !
Lijep je dan !
Bolje da obučem plavu haljinu, nego crvenu !
Više volim ruže od tratinčica!
Dobre ljude prepoznajemo po njihovim dobrim djelima!
Opasno je hodati po rubu litice !
Nisi ispravno riješila ovaj zadatak !
On je pouzdana i divna osoba.
Itd. Itd. itd..
Dakle, sve što mislimo i izgovaramo su prosudbe, s nijansom kada su ekstremnije negativne, onda ih zovemo osuđivanje.
Možemo reći da je osuđivanje adekvatno ili pravedno kada je usmjereno na neko negativno ponašanje ili ljudsku kvalitetu. Tada smatramo kako je moralno, nužno i opravdano što imamo to osuđivanje, koje ćemo nazvati pravednim i poželjnim stavom.
Sve ubice, lopove, manipulatore, silovatelje, pedofile treba osuditi !
Zakasnio je opet ! On je gad i ne mogu se pouzdati u njega !
U prvoj fazi buđenja smo svjesni tih ekstremnijih osuđivanja i polako odustajemo od njih i sve lakše ih osvješćujemo, kada se pojave ili automatski upale.
To je proces. Tako postajemo tolerantniji i fleksibilniji, no to je samo prvi korak.
Tolerancija ne znači prihvaćanje neprihvatljivog, nego izdizanje iznad prihvatljivog i neprihvatljivog.
Znači ja nisam tolerantna i dobra, ako dozvoljavam manipulatoru da me manipulira, nego kada sam nevezana za tu manipulaciju.
Nevezana, ne znači distancirana uz potiskivanje ili opavdavanje i redefiniranje manipulacije u nešto pozitivno, tj. promjena jedne etikete u drugu.
Nevezanost podrazumijeva potpunu svjesnost više slojeva pojavnosti i svoje automatske reaktivnosti.
Nevezanost znači prepoznati igru manipulatora, bez upadanja u automatsku reaktivnost i ulazak u ulogu izmanipuliranog.
To znači viđenje šireg konteksta situacije.
Ostajanje u miru, bez automatske reakcije i neraskidive vezanosti za nju.
Tako nismo više npr. rasisti, nacionalisti, feministi, borci protiv......,protivnici,..... opsesovni fanatici, čistunci, pravednici, suci, moralisti, koji tražimo greške kod drugih i osuđujemo ih..... itd.
No što sa svim ostalim etiketama, koje lijepimo na okolinu prema našim prethodnim iskustvima, a čine se pozitivnim ili kao neosporne činjenice ?
Generalni odgovor je da ništa što izgovorimo ili pomislimo nije u esenciji tako ili stvarno, jer su to samo misli, uvjerenja, prosudbe, osuđivanja, etikete, defnicije, koje kompulzivno lijepimo na sve.
Izgleda kao nemoguća misija, jer je to jedino što poznajemo!
Kako nastaviti takvu igru s suptilnijim automatskim etiketiranjem, ali bez vezivanja za značenje tih etiketa ? Naprednija faza za vrlo mali broj ljudi koji to zaista živi !
Probajmo jednostavno promatrati iskustva i način na koji se drugi izražavaju, bez ikakve prosudbe.
Osvijestimo val pro ili kontra, koji automatski počinje rasti u nama.
U početku je to lakše kao prepoznavanje suptilnijeg negativnog vala.
To je neka osvještena misao, uvjerenje s osjećajem nelagode ili otpora.
Samo osvještavanje je dovoljno za prekid lanca vezanosti za to određeno uvjerenje i emociju.
To je duhovno razlikovanje vela prosudbe, etikete ili definicije, od same neutralne esencije, koja je ispod.
Ta esencija nije ni pozitivna, ni negativna, niti dobra niti loša itd.
Treba ostajati neutralan, znajući da iz naše ograničene perspektive ne možemo vidjeti cjelovitu sliku.
Ono što se može činiti negativnim, služi svrsi u velikoj shemi stvari.
Padanje lišća u jesen i ogoljela stabla su obećanja novoga, koje će donijeti u proljeće.
Je li zato padanje lišća loše ili su ogoljela stabla smrt prekrasnih bujnih drveća ?
Je li bujnost stabla s podovima, poželjnije od golog stabla ?
Je li moguć rast plodova, bez godišnjih ciklusa drveća?
Moramo li drvo promatrati kroz njegovu funkciju, korist i značenje koju ima za nas?
O čemu ovisi ljepota stabla ?
Da, dobro, dobro, ali opet pitam kako nadići suptilno vezivanje ?
Dobro, ponovimo i dodajmo :
budna svjesnost trenutka..... centriranost u svojoj mirnoj esenciji.........nepristrano promatranje ili pažnja na suptilnijim osjećajima...pažnja na mislima i uvjerenjima........svjesnost razdvaja etiketu od esencije.............prepoznajemo da je to površna mentalna i emocionalna etiketa, a ne istina ili stvarnost....... promatramo ta površna mreškanja, kao igru bez vezivanja i ozbiljnosti....napravili smo pukotinu između značenja objekata i samih objekata i tako se odvezali od površnog dualnog značenja..........kroz pukotinu snažnije prosijava esencija, koja nema značenja, forme i koja je van prostora i vremena.. ....esencija promatra površnu vanjsku igru.......napravili smo obrat za 180 stupnjeva i iz vezanosti za vanjsku pojavnost, promjenili smo perspektivu promatranja iz nutra na van........gledamo iz drugog ugla..........identificirani smo sa najvišim ja, a ne sa malim površnim, odvojenim ja..........nismo identificirani sa značenjem prosudbi, osuđivanja i sa definicijama prividno odvojenih oblika.....centrirani smo u svojoj sigurnoj točki, koja ne ovisi o vanjskom značenju........svjesni smo da nas ništa vanjsko ne može upotpuniti, niti umanjiti, jer smo apriori cjeloviti........sve više smo svjesni iluzornosti ili umišljaja dualne pojavnosti, koja je samo projekcija ili hologram......... i dalje se koristimo prosudbama, ali nevezano.........kada ne bi bilo prosudbi, ne bi bilo iluzije komunikacije.......nastavljamo igrati razne igre odnosa, ali nevezano i lagano.............točkice da sami nastavite nadopisivati..................
Budući da ljudi uglavnom žive kako bi bili prihvaćeni od drugih oko sebe, oni otvaraju svoje živote za utjecaje na suptilnim razinama i tada se osjećaji i misli drugih ljudi projeciraju na njih.
Trebamo shvatiti da svako prosuđivanje koje imamo o drugom, bilo dobro ili loše, nameće naš utjecaj na drugog.
Općenito govoreći, svaki utjecaj ili nametanje svoga viđenja ili volje je crna magija. Pri tome ne mislim na ono što taj pojam inače najčešće znaći, zlonamjerni utjecaj na nekoga.
Božanska magija je izražavanje jedne jedine volje, bez iluzije postojanja suprostavljenih i odvojenih namjera ili uvjerenja.
Najpozitivnija akcija kojom želimo nekom pomoći ili spasiti ga, je nametanje svoje dobre namjere ili volje.
Grubo zvuči, no sve to činimo u svijesti dualnosti je crna magija, jer se dualnost temelji na iluziji odvojenosti volje ili namjera, pa je neminovna borba, nametanje i utjecanje.
Kako se ne vezivati i nadići kompulzivno utjecanje?
Lijek je u tome da svjesno tražimo u drugima pozitivno, koje je na površini i da osjetimo njihovu neutralnu esenciju, koja je ispod pojavnosti.
To možemo samo onda, kada sami nismo uhvaćeni u površnom sloju velova dualnosti, nego smo centrirani u cjelovitosti. Samo onda kada smo u božanskom magičnom stanju stvaranja.
Preduvjet oslobođenju je odvezivanje od tog što će drugi reći ili misliti o nama tj. da li će nas prihvatiti ili odbaciti.
Tako se na nas ne ljepe više emocije drugih ljudi i razni suptilni utjecaji.
Iz toga stanja postajemo efikasniji, nepristrani promatraći sa još većom jasnoćom.
Dakle, prvo prestanemo igrati igru dobra protiv zla u grubljoj formi, a nakon toga se izdižemo iznad vezanosti za samu suptilniju formu dualnosti.
Tako npr. kada gledamo svađu između HDZ-a i SDP-a, ne navijamo navezano niti za jednog, niti za onoga tko je više u pravu ili koji ima bolje i pravednije iznesene argumente ili pozitivnije dokaze ili onoga tko je trenutno u pravu.
Svjesno i nevezano promatramo, pratimo svoje osjećaje, misli i reakcije, što je iznad prosudbi, simpatija, preferencija , naučene moralnosti ili samog formalnog članstva.
Ako nas igra uvuče u vezano opredjeljivanje i to prepoznajemo i vraćamo se nazad u neutralnost i u svoj centar.
Neutralnost nije nezainteresiranost ili tupost, naprotiv to je mjesto veće vitalnosti i mjesto iz koje možemo crpiti više strasti za igru, ali uz nevezanost i lakoću. U protivnom je ta strast fanatizam.
Možemo i uživati u nevezanom navijanju za svog favorita, ali da pri tome znamo da to nije stvarno.
To se može kombinirati u valovima veće i manje identifikacije sa obaveznim vraćanjem u svoj centar.
Dakle, povremena kraća asocijacija, vezivanje i identifikacija je dio prirodnog funkcioniranja u svijetu.
Kada bi bili isključivo u svom besmrtnom centru, ne bi imali potrebe niti promatrati tu igru, niti se povremeno uključivati u nju. Bili bi samo u nirvani van svijeta. Ovdje smo da igramo igre.......ali bez fiksne zarobljenosti u njima.
Nakon faze sposobnosti dezidentifikacije sa površnom igrom očitijih značenja, počinjemo se buditi iz svih vezanosti za suptilne prosudbe....budimo se iz sna dualnosti !
Post je objavljen 04.12.2017. u 00:21 sati.