Bila sam devet dana u Minhenu, i nakon dvije preduge godine dugo, čvrsto i toplo grlila svoju sestru i njenu unuku. Vidjela sam puno, puno ljudi, stvari i mjesta za pamćenje i osjećala se izuzetno dobro i sretno. Bezbroj puta sam škljocnula aparatom često ostajući bez riječi pred ljepotom koja me svakodnevno pratila.
Ali trenutno, u razvrstavanju dojmova i slika, puna ljubavi, stalno se vraćam minhenskoj Juliji.
Neka ovaj put Minhen bude zapamćen po tom spomeniku Ljubavi.