Bila sam tvoja ispred oltara,
toga tihog jesenjeg dana
s prstenom na ruci i malo želja
slušala tvoja obečanja...
a onda si prsten skinuo
sva obečanja prekršio,
meni pelin u životu postao,
ranu na ranu zadao...
bila sam tvoja ispred oltara
najljepša za tebe toga dana,
s buketom u rukama i suzama sreće
slušala rastavit nas nitko neče...
bila sam tvoja da nekad bila,
kao što moljac svili pojede krila,
tako si i ti krila moja slomio
i bez moga srca si ostao...