osoba u berlingu ispred mene hračnula je kroz prozor
razmišljam - sve se slaže, ali to je agonija
od svih kul organa u velikom organizmu dio si ovoga koji i nije najsretniji, ali ništa zbog toga
nestat će sve osobine, za to vrijeme voljet ćemo nešto čisto zbog senzacije
potrebne da se preživi
eventualno razmišljati koliko su jebali tak mršavi
eliminirati efemerno
podastirati dokaze
o odrastanju
kao amateri
u nedostatku motiva
- nulta podudarnost
s osnovnom misli
Post je objavljen 04.12.2017. u 18:56 sati.