Generalno govoreći, osnove globalne kronologije Evrope bile su skrojene u XVI-XVII stoljeću u radovima J. Scaligera i D. Petaviusa.
Historija „antičkog“ Rima za period od navodnih godina 753-236 pr.n.e. duplicira historiju srednjevjekovnog Rima za period navodnih godina 300-816 g. n.e. Stoga, ovaj kronološki jaz iznosi nekih 1.050 godina.
Stvarno Sveto rimsko carstvo od X-XIII stoljeća samo fantomska refleksija kasnije dinastije Habsburga XIII-XVI stoljeća.
Gotovo svaki događaj iz Scaligerova udžbenika čije datiranje prethodi 900. ili 1.000 godini n.e. sastoji se od fantomskih duplikata. Njihovi srednjevjekovni originali su locirani na vremenskom intervalu od 900-1.000 godine n.e.
Došli smo do tragova prilično promišljene kreacije artificijelno prolongirane 'historije', u kojoj su kronolozi XVI-XVII st. bili aktivno involvirani.
Očevidno, aktualna historija u pisanim izvorima koja je dospjela do našeg vremena, počinje sa X-XI stoljećem n.e., i dalje. Činjenice koje prethode X stoljeću prilično su rijetke, locirane između 300-1.000 godine n.e. Praktički sve epohe koje Scaligerov udžbenik smješta prije X stoljeća n.e. su razne fantomske refleksije događaja koji datiraju od X-XVI stoljeća n.e.
Autentična historija otpočinje tek sa XVII stoljećem. Historija od X do XVI stoljeća je značajno iskrivljena. Mnogi datumi od XI-XVII stoljeća zahtijevaju korekciju.
Srednjevjekovni Talijani nazivali su stoljeća po stotinama – trecento (tristotine) – XIV st., quattrocento (četiristotine) – XV st., cinquecento (petstotina) – XVI st. Ova imena stoljeća upiru direktno u XI st.; čine ga inicijalnom tačkom za kronološke reference, pošto ignoriraju dodavanje 'extra milenija', prihvaćenog koncenzusom. Srednjevjekovni Talijani ništa nisu znali o ovom [ekstra] milenijumu. Kao što počinjemo uviđati, razlog je veoma jednostavan – ovaj 'ekstra-milenij' nikada nije ni postojao.
Post je objavljen 04.12.2017. u 15:33 sati.