Naravno to nisam ja, mada tamo objavljujem uspjele fotografije, uvodna fotografija je samo, da se ne zaboravi što sam jučer jeo, takva koncepcija bloga, koliko to nekima infantilno bilo.
Instagram po svojim pravilima svakako spada u najkonzervativnije društvene mreže, pun je najraznovrsnijih zabrana, fotke se brišu bez ikakve rasprave, meni se valjda tri puta dogodilo, jednom sam i opomenut prije brisanja profila. Instagram koriste milijuni korisnika, tako da je naslov čista provokacija, nikako ne možemo biti sigurni da je to istina jer ni ne možemo, ako bi i htjeli, pogledati sve te profile. Prije par godina sam otkrio Noritoshi Hirakawu, on mi je i danas, bez ikakve sumnje, najveći majstor fotografije, ali mu je instagram profil prilično bezveze.
I na instagramu kao i inače ograničio sam zanimanje na uličnu i erotsku fotografiju. Kad sam otvorio instagram račun prvo što sam uradio je bilo,ukucati sva poznata fotografska imena živućih umjetnika, dosta sam ih našao, nisam sve. Mene su pronašle izvanredne umjetnice, najblogerica, te moja nenadmašna blog dizajnerica, njihove profile neću reklamirati, jer njima mislim nioje ni stalo da ih tamo posjećuju blogeri.
Iznenadilo me kad sam na jednoj svojoj fotki, među stotinama, pronašao lajk Emmanuela Thomasa, kontroverznog francuskog fotografa, čija bi velika većina fotografija kod nas bila ili zabranjena ili izazvala javnu sablazan. Pretpostavio sam da se cenzurira, nitko tamo nema privilegija, no uglavnom ne, samo stavlja zvjezdice preko sisnih bradavica, bira baš one fotke koje ne protuslove strogim pravilima. Budući da najlajavije blogere iritiraju psi blogera koji objavljuju redovito za predstavljanje E.H. sam odabrao dvije fotke s psom.