Jednom davno na kraju svemira, postojala je zemlja puna zmajeva. U toj zemlji mnogih čari i bića, jedne je noći na zemlju pala velika zvijezda. Tako su se zmajevi u toj zemlji rađali, čistom zvijezdanom prašinom. Obližnje pleme prekrasnih, velikih i mudrih zmajeva odmah je pohitalo ka paloj zvijezdi. Znali su da je bio red na njih da dobe mladoga zmaja, koji će jednoga dana postati veliki čuvar, ogromnih krila i pravedne vatre u sebi. No, zmajevi su se razočarali. Zvijezda koja je pala, nosila je u sebi prekrasnu malu zmajicu, koja se odmah počela veseliti čim je ugledala toliko zmajeva oko sebe, a svaki od njih toliko predivan, u svakakvim bojama i oblicima, krilima, repovima i dugim vratovima. Iako je pleme ovih zmajeva bilo razočarano i tužno, jer nisu dobili muškog nasljednika već tisućljećima, jedna je zmajica, zvana Goruća Krijesnica, odlučila primiti mladunče zmaja pod svoje krilo.
-Malena moja-, rekla je Goruća Krijesnica uzevši malenu zmajicu na svoja leđa. Mladunče je kihnulo te je iz svojih ustiju izbacila par plavih iskrica.
-Oh, ma tko to pokušava baciti plamen?-, nasmješi se Krijesnica, - malena bezvatrica... pa da! Tako ću te nazvati! Bezvatrica! Sviđa li ti se ime?-, malena Bezvatrica se nasmijala i pala na leđa, -shvatit ću to kao da!-, kaže Krijesnica te s malenom Bezvatricom krene natrag do plemena.
Prošlo je oko petstotinjak godina i malena je Bezvatrica izrasla u predivnog plavog mladog zmaja. Nervozno je šetkarala po šumi gdje su borovi rasli naopačke. Ubrzo je čula dozivanje njezine majke Goruće Krijesnice. Bezvatrica se nije odazvala. Borovi su se odjednom počeli izmakivati te se Goruća Krijesnica pojavila ispred Bezvatrice.
-Ma što je bilo Bezvatrice?-
-Ne mogu majko, užasno me strah a ceremonija uskoro počinje.-
-Bezvatrice, milo moje, znam kako se osjećaš, proživjela sam istu stvar. Nije lako kada te gleda na tisuće zmajeva dok ti moraš proći test vatre-
-Znam majko... problem je u tome da ako ne prođem taj test, izbaciti će me iz plemena i zajednice. I ti i ja znamo da će se to desiti jer ja još uvijek nisam naučila kako da izbacim plamen!-, Bezvatrica je zaplakala.
Goruća Krijesnica je obavila svoja krila oko Bezvatrice i pomazila ju glavom.
-Samo daj sve od sebe, budi snažna i nemoj se bojati, ja sam uz tebe ma što god da se desilo i volim te takvu kakva jesi.-
Bezvatrica je kimnula i obrisala suze, -znam, hvala ti puno!-
-Bolje da krenemo, ceremonija uskoro počinje.-
Bezvatrica i Goruća Krijesnica su raširile svoja krila i vinula se u zrak, dok su se borovi izmakivali preskačući jedan preko drugog otvarajući zmajevima put.
Nekoliko daljina od borove šume postojala je velika i strma planina. Na tisuće zmajeva okupljalo se na tu planinu uzbuđeno čekajući ceremoniju u kojoj prate i testiraju svoju mladež kako oni vladaju svojom vatrom. Velika je sramota za zmaja da ne posjeduje sposobnosti vatre, barem je većina zmajeva tako razmišljala, te je ceremonija bila neophodna za svakog mladog zmaja, da iskaže svoje mogućnosti i pridobi povjerenje ostalih zmajeva. Nakon što su se svi zmajevi okupili, starješina je sa vrha planine riknuo ime svakog mladog zmaja da stupi pred njim. Svi su mladi zmajevi imali jedan jedinstven i poseban trik u grlu kojim bi izveli fantastičan ples vatre i impresionirali starješinu. Ali onda se desilo nešto što ostali zmajevi nisu nikada vidjeli.
-BEZVATRICA!-, riknuo je starješina. Mlada zmajica je s velikom nervozom stupila pred ogromong i starog zmaja.
-Tvoje vrijeme je došlo da se iskažeš-, starješina je zatim odstupio na vrh planine i svi su pratili mladu Bezvatricu što će učiniti.
"Okej... možeš ti to", uzdahnula je. Bezvatrica se zatim vinula u zrak i svom snagom otvorila usta i naciljala na pod planine. Ništa se nije dogodilo. Ostali zmajevi su ostali bez teksta, nastao je veliki muk, dok je par njih šaputalo ispod glasa.
Bezvatrica je nabrzinu pogledala oko sebe i pokušala još jedanputa. Ovaj puta s većom namjerom i snagom, otvorila je usta i naciljala pod planine. Opet ništa. U tom trenu, Bezvatrica je čula smijanje ostalih zmajeva, ubrzo je nakon smijeha stiglo ruganje.
-TIŠINA!!!-, zarikao je starješina i brzo se spustio do Bezvatrice unijevši joj se u lice.
-Ne izigravaj mudricu, nego iskaži svoju vatru!-
Bezvatrica se tresla kao šiba i izustila -n-n-ne mogu...-
Starješina je raširio krila, riknuo i odstupio na vrh planine -Izgleda da netko ne želi surađivati!-, ostali zmajevi su se nasmijali, zlobno i sa ruganjem u glasu. Bezvatrici nije bilo dobro.
Goruća Krijesnica je plakala i poletjela do Bezvatrice ali ostali zmajevi su joj izašli u susret i pridržali ju na mijestu.
Starješina je nastavio -izgleda da netko želi dobiti... simbol nepoželjnog, ništarije-. Ostali zmajevi su navijali dok je Goruća Krijesnica u muci plakala i gledala bespomoćnu Bezvatricu.
Starješina je razjapio svoja usta iz kojih je izletio ogroman plamen obrušavajući se na Bezvatricu. Sada je njezina koža bila spaljena i raspadala se. Zmajevi su gotovo barbarski navijali, kadli su začuli vrisak.
-NE! DOKAZAT ĆU VAM SVIMA DA U MENI IMA VATRE!-, Bezvatrica je viknula, na što su svi zmajevi pa čak i starješina ostali u velikom šoku, jer nije bilo moguće preživjeti starješin plamen. Bezvatrica je sada svijetlila plavom bojom te otvorila usta i zadnjim snagama vinula se u zrak. Iz njezinih ustiju izletjela je plavo-srebrnkasta kugla svijetlosti sudarivši se sa podom planine. Sve je potom eksplodiralo u ogromnom prasku, te je izbacilo sve zmajeve sa planine, pritom gadno ozljedivši starješinu. Nebom su zvijezde pojačale svoj sjaj dok je Bezvatrica bespomoćno padala sa vrha planine koju je raznijela.
Jedini šapat riječi koje je zadnje čula bile su -Bezvatrice...živi...-
Post je objavljen 02.12.2017. u 13:28 sati.