Za ovaj vikend je bila nedoumica, Pula gdje je jučer otvoren daleko najprivlačniji sajam knjiga na ovim prostorima i Trst, ponestalo kave i sličnih namirnica, koje su tamo tri put jeftinije i bolje, a i volimo tršćansku arhitekturu. Činilo se da će logično ovaj put Pula prevladati, ni Igor Mandić kao glavni gost prvog dana nije bio za baciti, no zadržali su nas problemi s drugaričinim kompom i ini, koje uvijek imamo nakon obilnih pljuskova. Pokazalo se sunce pa smo krenuli na zvjezdarnicu na čaj i onda me drugarica pitala zašto više ne volim Trst. Radilo se naravno o nesporazumu, ja sam samo kao škrti racionalizator mislio da je previše za ovaj vikend, pogotovo što je drugarica večeras do kasno na koncertu My boody moose il kak se već zove bend u kojem briljiraju Benčić i drugi njeni bivši učenici. Okrenuli smo se, pravac Trst, slijedile su, pauza za punjenje benzina i prvi vece, u Sloveniji smo Jin i ja tražili još jednu stanku na proširenju ceste, u Trst smo stigli kad se već lagano spustio mrak, pa je otpao planirani odlazak na rivu i šetnja centrom, drugi put. Giulia i njen Pam su nam sad omiljeni za šoping, jednom davno sam na blogu kritizirao centar jer je imao zabranu za pse, drugi put je već bila oznaka da su psi dobrodošli, ne tvrdim da je ikako moje pisanje moglo imati uticaja, ali (slijedi smajlić). Svaki put nas nešto prijatno iznenadi, ovaj put Australian čizme na super akciji, 29,99 eura, baš sam jutros malo guglao, te cijene nema nigdje. Odmah sam ih isprobao u večernjoj šetnji s Jinom, jako tople, sad čekamo neumitne riječke kiše za test. Fotografija jedne miješane punk ekipe, koja se pri izlasku iz dućana igrala s Jinom nije uspjela, jedan stari gospodin kojem se Jin također svidio postavljao mi je takva pitanja, da je ispalo po mojim odgovorima, kao da znam nešto talijanskog, jako lijep izlet i pogled na svjetla grada kojeg ostavljamo, naravno moj fotić to ne može registrirati, svjetla mu se nužno prelijevaju.