Komentar uz opis iskustva Almine :
The Seer’s Almine Journal, November 19, 2017
“… on this date in November 1999, I had just gone into the first stage of God-consciousness — except at the time, I didn’t know what was happening to me.- Kod većine ljudi na duhovnom putu početno je duhovno buđenje postupno i nježnije, no može biti i ovako kako opisuje Almine.
Ona tada nije bila svjesna što se dešava.
Oni koji su ovu i slijedeću fazu buđenja prošli nježnije, ponekad nisu još potpuno svjesni svoje žive božanstvenosti i dalje rade neke duhovne tehnike, koje su možda primjerene sam za one koji su u dubljem snu. Možda očekuju neke drastičnije promjene i skokove i ne cijene ono što je već prisutno i oživljeno. Vraćaju se u san i u igru duhovnog napredovanja i stalnog popravljanja.
I couldn’t recognize my face – a stranger stared back at me from the mirror – or my name.-Ne prepoznavanje sebe u ogledalu- naglija dezidentifikacija sa imiđem tijela i dotadašnje iluzije osobnosti.
I couldn’t remember how to to use my body properly, so others had to help me walk, get up from sitting.- Brisanje automatike programa uobičajenih motoričkih pokreta, koji se inače nesvjesno okidaju uz pomoć autonomnog živčanog sustava. Tijelo je hologram ili biološki kompjuter u dualnom iskustvu. Nije autentični živi božanski izraz trenutka. Prelazak na živo vodstvo jedne božaske namjere može kod nekih biti ovako drastičan, no ne mora.
I felt completely empty, couldn’t remember from hour to hour what I had done (sometimes from minute to minute), and had extremely low energy. -Osjećaj praznine je znak oslobađanja od konstantnog unutarnjeg djaloga malog ja i suočavanje sa pomalo zastrašujućom prirodom našeg stvarnog ja koji nema strukture /gledano iz naučene perspektive malog ja /.
Gubitak pamćenja je znak prekida oslanjanja na stare programe, koji određuju što automatski treba biti odigrano u sljedećem linearnom trenutku. Ono što je bitno za trenutak izroni nenaporno, jer smo božanski izraz najviše inteligencije ili najvišeg mogućeg izbora, a ne ponavljajući stari poznati program, koji daje osjećaj sigurnosti radi predvidivosti. Prelazak na novi mod može bit zbunjujući i zastrašujući, no ne mora ako je postupniji.
Nizak nivo energije u ovoj početnoj fazi je radi drastičnijeg odsijecanja od uobičajenih vanjskih izvora energije, koje su svojstvene dualnom funkcioniranju, gdje se hranimo kroz vanjske uloge identifikacije i scenarije. Još nije u potpunosti uspostavljena i integrirana veza sa beskonačnim božanskom izvorom energije. Nema energije za vanjsku iluzornu refleksiju i ostaci malog ja to percipiraju kao nedostatak energije za naučeno uobičajeno funkcioniranje.
I had no desire to go anywhere and even going to the store for a loaf of bread, seemed to much. I didn’t have any preferences or desires, and my usual emotions were gone. - Odsudstvo uobičajenih emocija i želja je znak prekida vezanosti za vanjski svijet i uvjetovana očekivanja, da će nam vanjsko dati ispunjenje ili smisao.
My grown children were concerned that my inability to do simple things (like open a jar) and my detachment indicated some sort of brain dysfunction.- Ovakvo stanje je bilo zabrinjavajuće za Almininu okolinu, jer je izgledalo kao neki moždani ili psihički poremećaj- drugačije nego što je uobičajeno i tzv .normalno ili najčešće. Malo ja gubi kontrolu i to je za njega neželjeno iskustvo. Promjene u smislu gubitka kontrole malog ja, kod naših bliskih su direktna ugroza za naše malo ja.
All I wanted to do was sit and get lost in the vastness of my inner space. – Želja za mirovanjem i prepuštanjem beskonačnosti unutarnjeg prostora. Samo bivanje. Potpuno uranjanje u svoju beskonačnu pravu unutarnju prirodu. Još nije došlo do integracije vanjskog i unutarnjeg, što je sljedeća faza u kojoj osoba ponovo počinje funkcionirati u vanjskom svijetu, no ovoga puta kao božanski izraz, a ne kao uvjetovani skup naučenih programa. Ovo opisano stanje je stanje blaženstva u kome je potpuna nezainteresiranost za vanjske dotadašnje igre. Tu nema identifikacija, uloga, životne priče, svrhe i sl. Neki istočnjaci su u takvom stanju znali biti godinama, a ljudi oko njih su mislili kako je to konačna samorealizacija. To je samo jedan korak u vraćanju sebi u svoju cjelovitost. Umjesto vanjske iluzorne refleksije ili holograma dolazi do ujedinjenja tzv. vanjskog i unutarnjeg i osoba, ponovo funkcionira u svijetu, naravno promijenjena.
I couldn’t remember how to dress properly or apply makeup… I would stare at my mascara and wonder if it was some sort of writing implement.”- Ne snalaženje u rutinskim navikama i uobičajenim okolnostima. Naučene navike i značenja koja pridajemo vanjskim objektima gube dotadašnje značenje ili program. Etiketiranja i prosuđivanja, koja daju neutralnim objektima značenje, nisu više automatska i uvjetovana.
Post je objavljen 01.12.2017. u 21:23 sati.