Majka me je pod srcem nosila,
dok me nije u sebi stvorila,
a onda me u muci i bolu rodila,
da bih smisleniji i ljepši život vodila.
Kolika li je ljubav njena,
dok odgaja pokoljenja
svoje djece, ljudskih potomaka
koji su na život došli preko majčinog stomaka?
To možda ne zna ni majka sama,
dok svoj život podređuje nama
koji je uopće ne shvaćamo,
dok joj se oholo sa visine obraćamo.
Oprosti mi, majko, iz srca te molim
i ja sam majka i znam da volim,
na grubost se samo sjetno nasmiješim,
iako sam majka znam, da katkad griješim.
Majčinsku ljubav teško je shvatiti
i nikada se ne može uzvratiti
majčinskom ljubavlju dok se majka ne postane,
a onda život kao da stane.
Za majku njen život su njena djeca,
za njihovu sigurnost moli Boga i sveca,
svoje sigurnosti i samostalnosti nema
u njoj samo suosjećanje i sjeta drijema.
Majčinska ljubav je toliko velika,
cijeli Svemir njegova je slika,
Zemlja joj je samo usputna stanica,
majčinska ljubav nema granica.
Majka je majka svog djeteta,
njena ljubav za svaki život cvjeta,
u svakom djetetu vidi svoje dijete
i kad opasnosti bilo kome prijete,
majka je ta koja svoj život daje
samo da potomstvo njeno ostaje.
Jedina je koja život iskreno nudi
kad su u pitanju djeca ili odrasli ljudi,
a kad je majka cijelog svijeta
njena ljubav postaje sveta,
jer njeno srce za život kuca
i spaja u ljubavi sva majčinska srca.