(Mojoj Heleni)
Liznuo sam te jednom cijelu.
Ti bješe slatka. Bješe slana.
Ja bijah Paris. Po mom tijelu,
Bila si cijela raštrkana.
Prošla su otad tisućljeća
(Dani se više i ne broje);
Moje se tijelo tebe sjeća
U osmom sloju drevne Troje.
Cjelovi naši, moja draga,
Više od svega meni znače;
Na slabi miris njina traga
Ja pustio sam pse tragače.
Kada ih nađu oni znaju
Da od veselja posve slude;
Pa laju, laju, laju, laju,
Dok tebe draga ne probude.
Zatim iznad cjelova stoje,
A ja im kažem nek se gube,
Jer se iznad pradavne Troje
Usne naše ponovo ljube.
Post je objavljen 27.11.2017. u 11:00 sati.