Nedjelja jutro, sveta nedjelja, štajaznam, možda se danas pali jedna od onih božićnih svijeća a možda i ne, nisam u tim krugovima, baba mi se vjerojatno okreće u grobu, al, jbg, ne idemo ni namisu, a nemamo baš ni mir ni tišinu jerbo mladunče trenira bas gitaru, električnu, naravno, ima i ono, pojačalo, nije baš Mišo Hrnjak, al, jbg, trenira, bolje da nedjeljom ujutro trenira bas gitaru nego da se drogira, a i bolje da trenira bas gitaru nego da ide namisu, imam problem s crkvenjacima, jbg, mislim da ništa dobro nije nastalo nasilu, dobro je kad se radi iz ljubavi, ergo veća je ljubav raditi galamu gitarom nego ići nasilu namisu zato jer je red, pa dakle, i zato mi je draže da lupa u gitaru nego da ide namisu. Osim ako namisu baš voli, al, jbg, ne voli. Nitko ga nije učio da namisu voli, niti da ide, ali gitara, eto... mladunčetu je ustvari u nekom trenutku rane mladosti slon prdnuo u uvo, i nema baš dara ama baš nikakvoga za pjevanje, činilo se neko vrijeme da nema baš talenta ni za muziku, ali eto, vježba čuda čini, od talenta čudo, a od antitalenta slušljivi prosjek, pa nema veze, samo nek je u ljubavi, a imalo je i mladunče nastup na koncertu, naravno, ima tu neki ljudi ostarjeli koji pokušavaju zaraditi koju kunu pa pozivaju decu da sviraju za sitnu lovu, pa im na koncert onda dođu klinci iz razreda, mame, tate, tetke, babe i dede koji još nisu u grobu, pa smo bili tako izloženi najgore odsviranom koncertu u vlastitoj povijesti pohođenja koncerata, ali ima nešto, jbg, ti današnji klinci, uopće nemaju srama, lupaju nešto, pogode svaku treću notu, mi iz publike pokušavamo onda pogoditi odakle su nam te neke pjesme poznate, ali, na kraju, ništa to nije bitno, bitno je samo imati muda, ili nemati srama, ili oboje, pa izaći na stejdž i onda tamo lijepo izgledati s gitarom. Ili mikrofonom, ili bubnjem, čimegod. I nemati tremu prije a ni poslije. S nedostatkom treme i količinom narcisoidnosti u stasaloga mladunčeta moramo biti zadovoljni. Život se ionako sastoji samo pd bezbroja pokušaja sinkroniziranja doživljaja sebe iznutra i doživljaja svijeta izvana, i kad sebe doživljavaš bogom i svijet će te prije ili kasnije tako doživjeti. Ili ako se doživljavaš sroljom isto tako. A veliju da ni rolingstonsi nisu nikad naučili svirati, pa eto ih vidi ih... uglavnom, eto, vježba se.
Post je objavljen 26.11.2017. u 09:40 sati.