Na današnji dan (1966.) umro je naš najveći čarobnjak stiha za djecu, Grigor Vitez. I ja, Sven Adam Ewin, u razgovor s njim moram ići s naboljim što imam, unaprijed osuđen na podređenu ulogu.
.
Grigor Vitez: JEDNOG JUTRA U GAJU
Jednog jutra u gaju
ptice digle graju.
Je li slavlje?
Je li buna?
Ne, danas je sat računa.
Tek se poče javljat dan,
u gaj stiže gavran vran.
Uranio, umio se
i popio čašu rose.
Obukao crni frak,
sve pozdravi mirno: Kvak!
Digne kljun,
znanja pun,
i zapita: Dva i dva?
Sad se stiša graja sva.
Zamisli se ptičji svijet.
Tek će svraka: Pet, pet, pet!
Za njom druge brže-bolje
osmjele se, zažvrgolje.
Kriještalica kriješti: Šest!
Žuna kljuca: Četrnaest!
Djetlić klikće: Bit će, bit će!
Lasta leti iznad njih,
dovikuje: Tri, tri, tri!
Pridruži se ovoj vici
mali palćić u živici.
Druge ptice misle: Zna li
štogod ovaj palčić mali?
Četr! Četr! - cvrknu mališ.
Ptice vele: Ti se šališ!
Gavran na to graknu: Zna!
Ptičurlija začurlija:
Otkud palčić
cvrkutančić
da pogodi: dva i dva?
Tad zavika vrabac siv:
Živio palčić! Živ, živ, živ!
.
Sven Adam Ewin: BRAVO, MAESTRO!
U voćnjaku se traži karta više,
Od gužve ne može da se diše!
Daje se čuveni „Ljubavni koncert“,
Sve je već spremno:
Možemo počet.
U zboru ih ima
Četrdeset tri,
Na večernjoj prozivci
Bili su svi.
Maestro Zriko diže prst,
Svuda se čuje samo:
Psssst...
Tad mjesec
Pusti
Žutu
Zraku,
Na
Malog
Solo
Žapca
U fraku.
A zatim tiho,
U ljetno veče,
Žapčeva ljubavna
Pjesma poteče...
Nakon žapčevog kreka-krak,
Dirigent Zrikavac dade znak.
Svaki ljubavnik
U taj čas
Zapjeva svojoj
Dragoj u glas.
Koja serenada! Koji glasovi!
Koji tenori! Koji basovi!
Poslije gornje
Zadane teme,
Svaki za se
U improvizaciju krene.
Ovan bleji,
Šojka kreji,
Vrabac živče,
Sokol klikće,
Palčić cikće,
Gusan sikće,
Zmija psiče.
Patak pače, koka kokodače,
Gavran gače, a magarac njače,
Bumbar bruji,
A komarac zuji...
Paun tužno jauče,
Mačak mijauče,
Cvrčci cvrče,
Divlji golub grče,
Sova huče,
A ševa prevrće.
Crven puran
Blebeće,
Bijela roda
Klepeće,
Crni jarac
Mekeće,
Gatalinka
Krekeće.
Svinja rokće, a ježurak sopće,
Zeko skviči, a perlinka kriči,
Svraka krišti, a žeravko njišti,
Krave riču, pijetli kukuriču.
Golub guče,
Grlica guguče,
Miš cijuče,
Sjenica cvrkuće,
Psi laju,
Vuci zavijaju...
Telac muče, a ćuk ćuće,
Prepelica pućpuruće,
Kukavica kuka - kuka,
A kos zviždi i fićuka...
Već smo rekli,
Svi kad se zbroje,
To je ravno
Četrdeset troje.
Gdje su sada simfoničari bečki,
Vivaldi i njegov Concerto grosso,
Da vide kako naši dečki
Praše pos'o!
Onda
Odjednom…
Muk!
Sve je napeto kao luk.
Čuje se samo komarca zuk.
Sva se ušesa
Ćule u šumu,
Prema rascvalom
Ružinom grmu...
... A iz gustoga grma, iz sjenovite niše,
Čarobnim glasom tad slavuj zabigliše...
Bože, što li ne čini
Taj mali Paganini!
Pa žubori,
Pa šumori,
Pa pirliće,
Pa ćirliće,
Pa zavija,
Pa navija,
Pa tokoće,
Pa cokoće,
Pa vibrato,
Pizzicato...
Bravo, majstore. Kapa dolje!
To jednostavno ne može bolje.
A kad poludi,
Na samom kraju,
I sve to ponovi
Na jednoj žici,
Aplauzi ne prestaju,
Krici...
Vrisci...
Krici...
Vrisci...
Poneseni,
Zaneseni,
Sada i drugi
Grme sve jače,
Netko se raduje,
A netko plače,
A onda Zriko stiša pjevače.
Nožicom strogo
Po listu kucne:
- Nemoj da čujem
Da netko zucne!
Pročisti grlo
Otmjeno vrlo,
Skoči na prvo
Obližnje drvo,
Iz bolnih grudi
Tiho zagudi
Najstariju
Ljubavnu ariju:
- Zri-zri, zri-zri,
Zorim, zrijem...
Gri-gri, gri-gri,
Gorim, grijem...
Vri-vri, vri-vri,
Ključam, vrijem...
Mri-mri, mri-mri,
Za te mrijem...
Zrikica njemu
Uzvraća u svemu.
Odbija ga nježno,
Ali ne pretežno:
- Bri-bri,
Bri-bri,
Nešto
Brijem,
Bolje
Zasad
Da se
Krijem.
Zato
Odoh
U naš
Trijem,
Tamo
Malo
Kao
Drijem…
Gotova sam:
Prijem-prijem...
Na to Zriko kihne,
Sve živo - utihne…
A onda se prolomi,
Kao da vri,
Iz tisuću grla:
- Zri-zri, zri-zri, zri-zri,
Zri…
Sutradan kritičar
U kupusnom listu,
Dao je koncertu
Desetku čistu.
- Ovakvu izvedbu ne viđamo često,
Bravo, Maestro!
Post je objavljen 23.11.2017. u 17:37 sati.