kao da znaš sve o meni
danas si me gledao tako, a bilo je...pa bilo je dobro
impresioniralo te moje poprsje
i počeo si raditi torzo žene
tvoji prsti su radili ubrzano, gotovo sam ih osjećala na sebi
i došlo mi je
da svoje prste upetljam među tvoje
da mijesimo zajedno
tu glinu
te naše poglede
i brzinu tvojih koraka, kada bi u prekidu, prošetao tamo-amo
htio si mi ponuditi nešto
i zaglibio si s očima........
nedostaje mi ta ruka
iako nezgrapna
iako tvrda, brzina odaje nestašluk i poznavanje materijala
a meni je došlo da onog zeca pofarbam u crveno
vrijeme je za otići, nekud.....ne predaleko, ne puno dalje od tebe
moje usamljeno srce pomisli na tebe, u sumrak
i sjedimo
ti, i ja
kao likovnjaci, samo od očiju i prstiju sazidani.
Post je objavljen 23.11.2017. u 01:32 sati.