U svakoj duši postoji jedno malo svjetlo koje ponekad izađe i obasja tamu oko nas i ta mala pojava zaista pokazuje prelomljeni putokaz životu i srcu, da bez žurbe odluči i krene tim putem, bez slučajnih riječi i rijetkih dodira, a iz zaborava stižu poruke, slike, sjene, tonovi, iz zabarava stiže mir za danas, za sutra.
U vjetru noći donosiš mi plodove snova, pokrivaš me plavim velom svojih očiju i odvodiš me na pokretni most prema daljinama u ljubavi.
Kakve su to daljine u ljubavi?
Čarobno tajanstvene, kad dođu bez očekivanja, promijene sve, čarobno zavodljive... da, daljine me vuku prema tebi, iako si tu, uz mene, jer postoji taj put, prema tebi kojeg otkrivam svakim danom, svakim trenom.
Riječ teče i proteče, dodir traje i ne ostaje, a vjerna je ljubav koja sve to zaokruži u jednu finu cjelinu zvanu život.
napisano 19.06.2007. u 7:22h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.