Ti pišeš pismo. Pišeš ga zadnjom snagom!
Ti pišeš pismo, a u tebi se mrači.
Ti pišeš pismo nekome vrlo dragom.
Ti pišeš pismo, koje ti život znači!
Odgovor čekaš, a odgovor je: šutnja!
Dok šutnja traje, ti je pomalo kradom
(Jer ti u srcu još uvijek tinja slutnja),
Homeopatski onečistiš sa nadom.
Pa čekaš jutro. Podne... Pa čekaš suton.
Proljeće. Ljeto. Jesen... I već je zima!
I teško ti je da povjeruješ u to,
Da nade nema niti u tragovima.
Ali u strahu od odgovora: „kraj je!“,
Ti moliš boga... da šutnja vječno traje.
Post je objavljen 22.11.2017. u 18:36 sati.