Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

Utopija za po doma

Riječ je o vrlo društvenom čovjeku, društveno angažiranom na raznim stranama. Cijene ga na poslu, pa je aktivan u nekoliko stručnih udruženja, bavi se rekreativnim sportom za starije, uključen je u rad amaterskog kulturnog društva, hobi mu je filatelija, planinari, ide na promocije knjiga, društvene tribine, potpomaže udruge za zaštitu životinja, svake godine obnavlja abonoman u kazalištu, ne propušta skupove koji se zalažu za nešto pozitivno, na putu kući zastane na trgu gdje se okupljaju strastveni šahisti i odigra koju partiju… Cijeli život je tako, pa nastoji održati veze s ljudima koje je ranije upoznao i zbližio se njima, ide na obljetnice male i velike mature, neke bliske ljude ima još od vrtića.

U svakoj od sredina u koju je zašao ili kroz koju je prošao našao je jednu ili dvije osobe, pa do pet-šest-sedam ljudi koji su po svemu izuzetni, sjajni ljudi, primjerni po svemu, zrele, zaokružene ličnosti, stručni, marljivi i pošteni u onome čime se bave, dobronamjerni i altruistični, a kako se slični sa sličnima vežu i oni s kojima su se udale ili koje su oženile su uglavnom isti. S najvećim brojem njih se iskreno sprijateljio, a dio je ostao na razini poznanstva sa snažnim međusobnim uvažavanjem i žaljenjem što nije bilo prilike da se veze prodube.

Ne bi bilo problema kad bi dan trajao sedamdeset i dva sata. Ovako, a naročito otkako su mobiteli postali sveprisutni, nitko nema vremena i s onom nekolicinom koje najčešće viđa uspijeva dogovoriti da se posvete druženju ne više od jednom, dvaput mjesečno, pri čemu kadikad prođe i pola godine da se ne vide.

Ima omiljenu maštariju uz koju najslađe i najbrže zaspe kad legne. Zamišlja otok na kojem žive samo takvi ljudi, izabire koga bi odbrao i zamišlja kako bi ti takvi ljudi uredili život i kako bi provodili dane. Kadikad je zamišljeni otok sa svega desetak lijepih kuća, kao jedan od onih tropskih otoka između najjužnije točke Floride i Key Westa, a zna se povećati i do veličine Korčule. Omiljena zamišljena tema mu je „Korčula- republika!“ i školski je primjer utopije.

Svjestan da je to maštarija mašta i o tome da napravi najviše što je moguće u stvarnom životu. Planira prirediti veliku zabavu na koju bi pozvao samo takve ljude da se sretnu sa sebi sličnima i međusobno dostojnima. Šteta je što se ti sjajni ljudi međusobno uglavnom ne poznaju niti znaju jedan za drugoga. To ostavlja dojam da su izuzetno rijetki, iako ih zapravo, kad bi se izdvojili, ima začuđujuće mnogo. Da ne bi nekoga previdio i zaboravio pozvati radi popis. Popis već ima više od tri stotine imena.

Tri stotine! Toliko je bilo Spartanaca u Termopilskom klancu! Možda bi tih tri stotine samo kad bi se sakupili uspjeli spontano izroditi nekakvo čudo koje bi preporodilo svijet!

Nažalost, već deset godina mu nije uspjelo tako nešto izvesti, a protjecanjem vremena i obogaćivanjem popisa zamisao je sve bezizglednija. Sve više bi to koštalo, sve je manje moguće da svi usklade vrijeme kad bi mogli doći, sve veći je postotak onih za koje predviđa da bi se moralo organizirati okrnjeno druženje i bez njih.

Kako je njegova supruga upoznata s tom zamišlju i često razgovaraju o njoj, a ona će ga sigurno nadživjeti, jednoga dana neće imati nikakvih problema. Kao udovica će naslijediti gotov popis koga obavijesti o njegovoj smrti i mjestu i času pokopa.

Bit će to jedan od kadrovski najkvalitetnijih sprovoda u dugo vremena.









Post je objavljen 21.11.2017. u 09:39 sati.