Na novom kompu su sve komande naštimane na hrvatskom jeziku, zadnje vrijeme sve češće ponavlja kad poduzimam neke radnje, ups, nešto je krenulo u krivo.
Jučerašnji prelijepi dan smo iskoristili odlazeći u Gorski Kotar napuniti kanistere izvorskom vodom, to već duže vremena prakticiramo. Zanimalo nas je i što je nakon svih tih oluja ostalo od našeg šatorčića, naravno nismo bili sigurni hoćemo li uspjeti doći do njega. Cesta je bila očišćena, vidi se da je posipana pijeskom, sve smo obavili po planu, šator je očekivano izgledao, Jin se nauživao u snijegu.
Čim smo se vratili počeo me pratiti neugodan osjećaj, razmišljanja o neriješenim problemima, dok sam šetao s najboljim prijateljem. Na kraju navečer nisam bio siguran jesam li popio lijek za tlak, koji mi je inače zadnje vrijeme bio savršen, pustio sam. Jutros mjerim u ljekarni, očito ga nisam popio, mada je još u granicama normale. Guglam što napraviti, naravno rezultati su kontradiktorni, jedni preporučuju jedno, drugi pišu nikako to napraviti. Divno vrijeme interneta i demokracije, pokušat ću ipak izdržati do navečer. Vidim ja, osim psa i drugarice, i kompjutor brine za mene, ali ne može ni on ništa kontra Google gospodara.