Kad sam ovako kao danas
zavezana za neki kup sjećanja,
bez unutarnje veze sa sobom
ili bez nekog doticaja s očima duše,
znam da mi srce puca
kao polomljeno staklo
i tonem u pijesak mog gentskog kod-a,
jer je ovaj dan izmišljen
samo da bih napisala par rečenica.
Kad se sklonim tamo,
u zavjetrinu mog života,
živim moj/naš san
i znaš da sam uvijek tu,
probijam se kroz tamu podsvijesti
koja je zavladala mojim životom,
otvaram oči, ali dijelovi tijela
i eteričnih lebdećih silueta
pokazuju druge pravce
i odvajam se povremeno od tebe
pa se vraćam tebi, onom drugom,
onom koji živi tu… još uvijek.
Mutan mi je izvor,
umirit ću pjesmu,
umirit ću sebe…
napisano 30.08.2007. u 15:12h | na portalu iskrica weblog, a iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7673-60-4 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.