Moja je pjesma moje stopalo,
malo,
koje žmireći ljubio si
kad u dva daha sve bi stalo.
Na pjesmu se oslanjam svoju nejaku
sasvim krhkih kosti,
ona će me vlastita gdje treba,
u potpunom mraku,
do suza probosti,
odbacit do neba,
izvrnuti, prevrnuti, dati mi mjeru i začin,
na obraz ću ti je stavljati
ko i stopalo,
da, na baš isti način.
Post je objavljen 19.11.2017. u 14:00 sati.