Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Za Vukovar...






Na pola puta
zastadoh. Okrenuh leđa vremenu
i umjesto da hodam po budućem
»nitko me tamo ne čeka«
vratih se da hodam po prohodanom.
Prokrstario sam ulice i trgove,
sive kipove u hladnoj zori
i živi vjetar medu mrtvima.
Nakon grada polje, a nakon polja
noć u pustinji:
moje srce bijaše noć i bijaše pustinja.
Octavio Paz







U pustinji uspomena oaza vjerovanja, jecaj prohujalih godina omamljuje osjetila, priziva
stih u suzi na licu vremena, plač utkan u huk vjetra, romor rijeke, u epitaf snu ... nedosanjanom.

Tuga zapletena u godine, nad rijekom magla sjećanja i tišina sna.




U koloni jedan po jedan uništen korača život, na ramenu mrtav brat,
bjeg iz obruča smrti, iz grada na kraju svijeta.

A nad kolonom noć puna smrti,
i san kojim su se hranili.

Vukovar je pao.
Ledeni glas istine i tišina nad svjedocima užasa.

Na obrazu suza, oči su umrle zadnje,
oči su oprostile.

Nad humcima poezija kiše,
i nebo plače za otišlima.

Oprost titra u očima,
a nezaborav u suzama.




Dijana Jelčić




Post je objavljen 18.11.2017. u 07:07 sati.