Marketing
Miljana
Plodna karijera doživjela je svoj procvat i vrhunac. U bolnici je svi
pamte po dobrom. Svima je učinila neko dobro, nesebično pomogla,
ohrabrila kad je trebalo. Njen je telefon uvijek bio dostupan za sve
kojima je trebala pomoć, bez obzira koliko je bila umorna i koliko je
možda njoj trebala veća pomoć nego onima koji su je tražili od nje.
Uvijek strpljiva, nikad se nije žalila i malo tko je mogao slutiti, ako
mu nije rekla, da su njeni problemi jači i veći nego kod većine onih
kojima je bila rame za plakanje. Sebi je zadržavala svoju umjetnost
i rijetke trenutke ljepote, da iz njih crpi snagu.
Nije znala kako će izgledati njen ispraćaj u mirovinu. Pomalo se
pribojavala hoće li sve ispasti kako je željela. Tko će sve doći...
Najbolja prijateljica joj je pomogla, kao ona njoj prije četiri godine.
Na vrijeme su sve donijele, a sestre su nesebično pomogle da na
stolu osvane ikebana od ukusnih jela i poslastica. A onda su počeli
dolaziti sa osmijesima, lijepim riječima i poklonima. Sa dirljivim
sjećanjima koja su njoj značila malo, a tim ljudima mnogo.
Kući je pošla sa najljepšim cvjetnim aranžmanima koje je ikad vidjela.
Po poklone će se morati vratiti, njihove četiri ruke nisu bile dovoljne
da sve odnesu.
Pomalo sjetno se osvrnula, u toj je bolnici provela najveći dio života,
tu radila sa suprugom, legendom svog posla, tu srela tisuće ljudi
koji su ostavili traga u njenom životu ili ona u njihovim, spašavajući ih.
Hoće li joj nedostajati? Vjerojatno hoće...
Post je objavljen 19.11.2017. u 07:14 sati.