Marketing
Kosa
Goga: E, nismo nikad pisali post o kosi i ćelavosti, to je zanimljiva tema.
Mario: U kom smislu?
Goga: U svakom. Kosa je jako važna pogotovo za žensku ljepotu, naravno i za mušku.
Prosjedog muškarca krasi odlika šarmantnosti, postoje i oni muškarci koji su ćelavi pa jedan pramen smotaju po cijeloj glavi samo kako bi to prikrili, postoje muškarci koji su ćelavi pa se izbrijavaju do kraja poput tebe
, danas to izgleda seksi, ali kod mene na selu bakama su takvi muškarci „mafija“. Žene jako pridaju važnost kosi, za mene osobno kosa znači promjenu, jer kad god sam u životu bila tužna i trebala mi je promjena, a kako nemam baš neke mogućnosti za drastične promjene koje sam željela ili želim, uvijek je nadrapala kosa ili bojom ili škaricama. Ali nekako je previše površno shvaćamo jer kao tu je i mora nam služiti kako mi želimo, no nije uvijek tako. Kao i u svemu kad dođe bolest i kosa ispašta
Mario: Mislim da je gubitak kose najmanji problem kad si bolestan.
Goga: Ovo o kosi me ponukala situacija sa kemo kod moje majke, hoće li pasti ili ne još je neizvjesno, ali činjenica da je na jastuku vidljivo par otpalih lasi. Meni je to jako stresno. Volim kosu ali ne volim lasi, otpale lasi koje se razvlače po odjeći, po svuda.
Mislim da su žene koje nažalost moraju proživjeti tu fazu liječenja dodatno pogođene jer pate i zbog estetskog izgleda, sve do onog trenutka kad neke od njih ne slome sve u sebi i počnu se gledati kroz dušu i osobnost, a ne kroz tijelo. Tako bi nas od malena trebali učiti da se doživljavamo kroz svoje biće koje nije samo tijelo.
Mario: Kosa je precijenjena, barem po meni, ali možda zato kaj je ja nemam
, daleko od toga da kosa ne pruža dodatnu ljepotu ženi ili muškarcu, ali ne smatram je previše bitnom. Tebe bih volio i ćelavu, kao i svoju kćer kojoj stalno ponavljam kad kuka da kakva joj je kosa, neka se ošiša na ćelavo i riješen problem 
. Dapače, ćelavost može biti ljepša od kosmatosti. No, znam iz vlastitog iskustva da je gubitak kose trauma, ali to je tako zato što kosu smatramo prevažnom, ako kosu gubimo zbog bolesti ne trebamo si stvarati dodatnu traumu zbog gubitka kose, izljećenje je jedino bitno.
A, ako kosu gubimo zbog genetskog nasljeđa (poput mene) pa oćelavimo vrlo mladi, također si stvaramo traumu zbog toga jer smatramo kosu prevažnim estetskim simbolom, iako nije samo to u pitanju, osobno mi je to bilo traumatično jer se osjećaš kao da se raspadaš, gubiš dio sebe, uhvatiš se prstima za kosu a u ruci ti ostane pramen, nije to lijepo iskustvo za mladog čovjeka, a ja sam rano počeo gubiti kosu, s 18 godina, a ona šajkača u JNA mi je još dodatno odmogla. Nemaš puno izbora, moraš se početi šišati na ćelavo, jer frizure više nemreš delati
. A kad se navikneš i prihvatiš sebe takvog, kad shvatiš da je kosa potpuno sporedna i zapravo nebitna stvar, bude sve u redu, i još ako ćelavost bude u modi, pa nema boljeg 
.Goga: S kosom ili bez, ljepota je ionako u oku promatrača, a ti si meni najljepšiji
.Mario: I ti meni.
Post je objavljen 16.11.2017. u 19:04 sati.