Odlučim sinoć da legnem ranije. Sretna zbog tople sobe. Samo trebam čekati do jutra. Fizički umor pomoći će mi da mirno zaspim. Veselim se noći bez snova. Negdje oko 03 h, probudiću se da ugasim tv. Osluhnuti noć i tračnice u daljini. Vratiti se u krevet. provjeriti vibrirarjuće srce na telefonu. Moja intuicija ravna je nuli. A možda sam mogla znati još onda u ulici Vojislava Ilića negdje između broja 30 i 36? Pola života živim u ulici Pjesnika. Nekako sam polagala pravo na njega. Pjesnika.
Budim se oko 6 h. Tražim papuče, ustajem, puštam plin u radijatore.
Skuhaj mi kavu, čaj. Budi nježan.
Ljubav noću živi od nježnosti i zvukova tračnica u daljini.
Post je objavljen 16.11.2017. u 17:50 sati.