Lijepo je zahladilo. Nemam ništa protiv bure, dapače, samo da mi se i pas prilagodi novonastalim okolnostima. Na maloj tržnici na Brajdi samo dva štanda, vjetar sve rastjerao, nema moje tete s limunima, uzimam kod jedine koja ima i limun i mandarine, kaže teta, budite bez brige, vidjet ćemo. Mobitel mi stalno zvoni, djeca s otoka, Gorskog Kotara i crikveničkog kraja ne dolaze, zanimljivo, i ravnatelj je iz Crikvenice, njega sam jučer vidio. Ma dobro, roditelji odgovaraju za svoju djecu, ovi se barem javljaju. Vrijeme je nemilosrdno prema brižnim komunalnim službama. Iako se žene trude modno obojati zimu, nije to to. Valja opet dočekati ljepša vremena. Zadovoljan, u Konzumu ubo poluvisoke starke za 15 kuna, odmah izveo vanredno psa za isprobati, ništa im ne fali. Čitam Prima Levija "Zar je to čovjek", zapise iz Auschwitza, iako mi je sve otprilike poznato, ovakva autentična svjedočenja bez milosti su zastrašujuća. U Poljskoj svejedno neki dan marširaju oni što pojma nemaju.