Marketing
Hodočašće u Maglaj (relikvija: ruka sv. Leopolda) i Katolički ŠC u Žepču
u Maglaj
U Maglaju je samo jedna katolička crkva, puno džamija i jedna pravoslavna crkvica. Katolika je malo.
Muslimana (Bošnjaka) ima oko 20 tisuća, Hrvata oko 2000, a Srba oko 800. (usp. wikipedija)
Sve ih više iseljava, kao i u drugim Bosanskohercegovačkim mjestima.
(Zanimljiv podatak je da se Srbi ne iseljavaju jer njihova vlast to ne dopušta)
Pašnjaci i plodna polja uz rijeke i potoke sve češće bivaju posjedi bogatih muslimana.
U Maglaju je nekada bio župnik don Ante Baković
U vrijeme njegove službe u župi odlučeno je da se na mjestu stare crkve sv. Ante - gradi nova crkva u Maglaju čiji zaštitnik će biti sv. Leopold.
Moderna crkva sv. Leopolda okuplja vjernike svake srijede na ispovijed, svetu misu i molitvu ovom svecu. Svetište čuva vrijednu relikviju sveca: njegova desna ruka tj. dio desne ruke - kojom je neumorno za vrijeme svog svetog života odriješivao vjernike od njihovih grijeha.
(zato tijelo sv. Leopolda kojeg smo imali priliku vidjeti - i u Splitu nedavno
kao – neraspadnuto – nema desnu šaku.)
Vjernici se ispovijedaju u sobici koja s nalazi u lijevom kutu ovog modernog kora. Sobica je napravljena kao kopija sobice u Padovi, u kojoj je Leopold znao ipovijedati i po 11 sati dnevno.
Prema riječima župnika postoje zapisi svjedočanstava ozdravljenja po zagovoru sv. Leopolda, a među njima ima i onih muslimanske vjere i pravoslavne. Tako primjerice žena muslimanka koja se kod mnogo doktora liječila od tumora, a na kraju je ozdravila u ovom svetištu (no nije se obratila na katoličku vjeru).
U desnom kutu crkve, blizu relikvije, postavljena je i slika Gospe od Pobjede, a čiji je umjetnik želio poručiti da su k njoj dobro došli svi ljudi. Stoga pod plaštom ima osoba raznih kultura...
Lijepo je u toj sredini, većinski muslimanskoj, čuti zvuk zvona, a čuju se ona - kako župnik reče tri puta dnevno (Anđeo Gospodnji...) i nema onih koji se bune na taj zvuk.
No, čuje se i pet puta dnevno glasna molitva muslimana, koju smo u kratkom obilasku mjesta imali priliku i čuti.
...
Posjetili smo i Katolički školski centar u Žepču - don Bosco.
Traženo je bilo da maknu ono „katolički“, jer imaju i nekoliko polaznika drugih vjera.
No, naslov katolički nije maknut iako su i drugima vrata otvorena.
Veliko je to zdanje koje se možda na prvi mah i ne čini tako. Nastalo je velikim donacijama iz Njemačke, a zahvaljujući kojima je napravljena obrtnička škola, velike radionice gdje se za vrijeme četverogodišnjeg školovanja polaznici potpuno osposobe za svoj posao, prostor za najnovijim računalima, prostorija za rekreaciju sa stolovima za stolni tenis i stolni nogomet, ogromna sportska dvorana, dvorana u kojoj se služi sveta misa koje animiraju mladi... Sve u svemu – osjeti se neki - njemački duh.
Prostor je tako pun sadržaja i mnogi bi katolički roditelji srednje klase željeli takvu školu za svoju djecu.
No, problem je što nakon završene škole nema posla u Bosni, nego ta stručno osposobljena mladež masovno odlazi u Njemačku, i u druge zemlje... kao Kanada i sl.
Nakon kratkog obilaska posjetili smo župnika u Žepču – don Predraga Stojčevića. Druženjem u velikom dnevnom boravku mogli smo odobiti malo potpuniju sliku o stanju u župi, uglavnom o iseljavanju. Oni koji su ostali dolaze u velikom broju na svetu misu, a ima i par obraćenja s muslimanske vjere.
Nakon druženja imali smo i svečanu svetu misu koju je predslavio župnik.
(Na povratku smo stali i kod Buškog jezera, u etno selu Grabovica)
Post je objavljen 13.11.2017. u 21:16 sati.