I tom jednostavnom amputacijom duše odvojit ću se od tebe i napisati najljepšu pjesmu ikad spjevanu i poklonjenu nekome, tko je još uvijek živog duha i ne zaboravlja zavaravanja ljepote duše.
Oh, kako je ovaj grad prazan bez tvojih koraka, kako je ovaj život tužan bez tvoje ruke u mojoj!
Zvučim kao otrcana tužaljka, ali molim te, ovdje me poslušaj, ovdje me razumi, ovdje uđi u dušu moju i ovdje me sakrij u sebe.
Tiho, kao ptica koja poremeti noćni mir, zasvijetlit će daleke planine na obzorju mašte, istočit ću srce svoje u tvoje oči i, znam, više nikad neću drugima u oči pogledati moći.
Znaš li, da sam zvučala kao otrcana tužaljka, ali sam uz tebe bila zvuk orgulja u crkvenoj tišini, znaš li da sam za tebe bila kraljevstvo nemira i ruka koja tvoju u boli dira?
Potonula sam u bol ne-bola, potonula sam u ljubav ne-ljubavi, potonula sam u otrcanu tužaljku i ne mislim se vratiti, zaokružit ću je kao aureolu oko moje duše pa neka ti donese poruku, da je pjesma napisana samo za tebe.
napisano 27.7.2013. u 16.55h, pjesma iz moje 5. zbirke poezije "NA TRGU PTICA"
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 978-953-7889-83-8. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.