Udaljavamo se od Sunca,
uranjamo u vidljivost
zvjezdanog neba
i viziju beskraja.
U srcu vremena prelom svjetlosti,
iluzija odraza, čarolija uma,
mogućnost putovanja
kroz vrijeme.
Vidjeh
Dianin hram u plamenu,
Herostratovu bezumnu želju
za slavom,
njegovu zloćestoću
u prokletsvu vječnosti.
Vidjeh,
u stećcima bogumilskim uklesane istine,
smjenu stoljeća,
u ljiljanima hugenotske strahote,
krvavu svadbu,
prevaru ljubavi,
na obali Mnemozine
rađanje Venere.
U sedefu biografija školjke,
ozrcaljena u sjećanjima,
oživjela u svijesti.
Zemlja je velika,
a ljudsko srce planet
anđela vatre.
Zakoraknuh u zjenicu buđenja. Na obzoru se rađa dan.