Uteći želiš. A ne znaš od čega.
Napisao si i posljednje slovo.
Zaustavljaš se. Nema više bijega.
Zadnja stanica: mrazno Astapovo.
Soba puna... Ti nagnut već nad grobom.
Grabi te spazam, stiže neizbježno.
Likovi tvoji rastaju se s tobom,
Svaki bi htio reći nešto nježno.
Tad neka žena stiže nepozvana
Dok ti u sobi rastaješ se s duhom.
A što to radi?... Pa je li to Ana?
Lijevak za gluhe stavlja ti na uho.
Da uho tvoje, prije zadnjeg mraka,
Još jednom čuje strašni pisak vlaka.
Post je objavljen 07.11.2017. u 13:01 sati.