Marketing
PREŠUĆIVANJE I FALSIFIKATI
Sadržaji ova dva pojma idu ruku pod ruku, veoma su bliski, iako se suštinski razlikuju. Falsifikati bi trebali biti kažnjiva djela, dok se prešućivanje može kazniti, ukoliko se prešuti neko planirano ili izvršeno kažnjivo djelo. Prešućivanje ima i tu prednost da se teško može dokazati, jer se okrivljeni uvijek može braniti pod izgovorom da o nečemu nije ništa znao. Ipak je ono opasno jer se njime ostavlja širok prostor za falsifikatore, nestvaran događaj pretvara u stvaran, dok se onaj istinit, zbog prešućivanja, gura prema zaboravu.
Upravo dva takva prešućivanja dogodila su se nedavno u Daruvaru - o našem daruvarskom školstvu. Naše dvije daruvarske škole, Tehnička i Češka osnovna škola, obilježile su nedavno značajne godišnjice, obje su se prisjetile značajnih godišnjica svoga rada, ali i nekih zbivanja prije 25 godina.
Češka osnovna škola je produžila obilježavanje 25. godišnjicu odlaska velikog broja školske djece 1991. godine u tadašnju Češko-Slovačku kako bi izbjegli traumatiziranje školske djece tijekom ratnih zbivanja. Škola je sa Savezom Čeha povodom te godišnjice organizirala već ranije i prigodnu izložbu u Daruvaru, a sada i u Pragu. Htjeli su time izreći i zahvalu domaćinu za nekadašnje gostoprimstvo.
U svakom slučaju lijepa gesta.
Skoro u isto vrijeme Tehnička škola u Daruvaru obilježila je 25 godina svoga rada pod ovim imenom. Tom su prilikom izdali i jednu prigodnu publikaciju, što je također lijepa gesta. Pošto je to u knjižnom obliku, nadam se da je to i doprinos skromnoj daruvarskoj historiografiji. Izložbe to nisu, imaju prolazan karakter.
Ovo bi bio ujedno i kratak presjek zbivanja u daruvarskom školstvu u ratnoj 1991./1992. školskoj godini. Da li je to dovoljno? A što je prešućeno?
Zaista, od rujna 1991. godine evakuiran je velik broj daruvarske djece i njegove šire okolice, od predškolske dobi do srednjoškolskog uzrasta u više mjesta u Češkoj. Bilo je više majki sa sitnom djecom.
Međutim, veliki broj daruvarske djece bilo je izmješteno i u Mali Lošinj i Hvar, neki roditelji poslali su svoju djecu u gradove u kojima se nisu vodile ratne operacije, neki su ih sklonili u inozemstvo, a neki su ostali kod svojih kuća. O ovoj djeci koja nisu bila u Češkoj danas nitko ne govori, o njima se ne organiziraju izložbe, oni su zaboravljeni. Zaboravljeni su i oni daruvarski učitelji koji su danima tijekom primirja odlazili u pojedina domaćinstva i držali nastavu. Ne spominju se ni učitelji koji su odlazili na Radio Daruvar i držali nastavu za učenike viših razreda osnovne škole. Ne spominje se ni povremena nastava za učenike maturalnih razreda u Daruvaru koja se održavala uz pristanak gradskog povjerenika na raznim daruvarskim lokacijama. Osobno mi je nepoznato kako je bio organiziran boravak naših učenika na Hvaru i u Malom Lošinju. Zašto se to prešućuje?
Zaboravlja se da su srednjoškolski profesori bili uključeni u civilnu zaštitu pa su nakon oslobađanja Batinjana i Velikih Bastaja sudjelovali u hranjenju stoke, da su bili na utovaru arhivske građe u Pakracu, preslagivanju crijepa na školskoj radionici u danima kada su granate svaki dan zasipale grad, da su bili na utovaru protutenkovskih mina u vojnom skladištu Polom u Doljanima. Točno je, nisu mogli organizirati nastavu za više od 200 srednjoškolaca u Češkoj iz razloga što za to nisu dobili dozvolu, jer su morali ostati u gradu radi njegove obrane. Stoga je tamo organizirana nastava i počela početkom studenog, tek kada je tamo doputovala prva grupa daruvarskih srednjoškolskih profesora. Pošto sam također jedno vrijeme sudjelovao u takvoj nastavi, ali bio uključen i u ranije navedene obaveze dodijeljene daruvarskim prosvjetnim djelatnicima u Daruvaru, mogao bih pisati o razlikama u uvjetima u radu kakvi su bili u Češkoj, u odnosu na one koji su bili u Daruvaru. Taj dio ću prešutjeti jer bi bilo neumjesno raditi na ovom primjeru, a u ondašnjim okolnostima, bilo kakvu usporedbu. Ja sam tu razliku pokušao prikazati na razlikama među maturantima koji su ostali u gradu i onih koji su bili sklonjeni u Češkoj. Svi su oni prije rastanka u rujnu 1991. godine bili jednaki: nasmijani, razigrani, veseli i puni života. Dok su se mnogi iz Češke i vratili takvi, ovi u Daruvaru dolazeći na povremenu nastavu bili su ozbiljni, zamišljeni, šutljivi… Bilo je dovoljno samo nekoliko mjeseci da postanu zreli mladići kojima je bilo uskraćeno mnogo toga što su imali njihovi školski prijatelji u Češkoj gdje nije bilo zvučnih uzbuna, preleta borbenih aviona i granatiranja…
Upravo stoga mi smeta ovo prešućivanje jednih, a tetošenje drugih. Sve se to trebalo staviti pod zajednički nazivnik: Daruvarsko školstvo u ratnim zbivanjima 1991./1992. godine. Bojim se da će ovakva prešućivanja dovesti i do falsifikata u kojima će manje važni događaji isplivati i potisnuti one važnije te će zbog toga s vremenom pasti u zaborav.
Post je objavljen 06.11.2017. u 10:50 sati.