Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/inasplayground

Marketing

Girls Night In

Imam tri super frendice s faksa i nažalost ne vidimo se kao prije jer nisam u istom gradu kao one. Da se ne zavaravam, vjerojatno i da smo u istom gradu bi opet bili praktički isto.

Uglavnom, dogovarale smo se u zadnje vrijeme da se nađemo samo nas četiri kao u neka dobra stara vremena i malo podružimo samo mi cure. Nekako je ispalo da i kad se vidimo uvijek bude u nekoj gužvi ili s muževima ili u mom slučaju i s kćerkom.

Nije bilo uopće lako naći vikend da nam svima paše. Nekako je život postao takav da je uvijek gužva i uvijek je nešto. No eto, dogovorile smo se za ovaj vikend.

Tako sam jučer išla busom za Zagreb i vratila se oko 14h danas.

Naravno da nije prošlo sve po planu, ali nikad ne može. Htjela sam kad spremim Helenu na popodnevno spavanje otići busom u 13:30 za Zagreb da stignem još i u mali shopping, ali na kraju spletom okolnosti nisam stigla na taj bus. Čekali smo novu perilicu-sušilicu za veš, pa je dostavljena kasno, a htjela sam još i prošetati psa i otići do centra jer su dani Slavonije bili ovaj vikend. Nekako smo došli naknap doma i onda još Helena nije htjela na spavanje jer je naslutila da ću zbrisati pa je plakala. Izgubila sam strpljenje, pa sam i ja vikala. Onda smo se pomirile i čitale slikovnicu i tako na kraju nisam išla na taj bus nego tek u 16:15. Na kraju mi je to ispalo i bolje jer je još jedna frendica stigla u isto vrijeme (njoj je pak neplanirano brat došao iz Njemačke doma u Slavonski Brod pa je išla i tamo - to je ono što kažem, život je toliko šašav da jedva nađemo vrijeme da se vidimo). Uglavnom, njen dečko nas je obje pokupio, pa su mene još ostavili u Avenue Mallu dok se ona spremala i malo kasnije su me pokupili da nas on odveze i do te treće frendice. Tako da sam i Heleni uspjela kupiti jednu lijepu haljinicu.

Napokon smo se našle i bila je baš lijepa večer iako smo zaključile da smo definitivno ostarile. Već oko 10 sati nas je krenuo loviti umor iako smo na kraju izdržale skoro do 3. Jele smo pizzu i pile vino. Pričale smo i smijale se i sjećale se nekih starih dana i ljudi iz tih dana i dogodovština. Jedino što smo se zaboravile poslikati da imamo i koju slikicu za uspomenu. Ne znam kako nam se to dogodilo. Valjda je bilo previše dobro pa se nismo sjetile.







Morat ćemo ponoviti. Drugi put ćemo morati ovako nekako s Helenom:




Post je objavljen 05.11.2017. u 15:13 sati.