Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.
I kad sam otvorio prozor,
Blistav ko kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.
"Gledaj" — glas mi se javi —
"Iskrice noći lete"...
I vidjeh u rosnom grmlju
Gdje blisnuv — ginu i — svijete.
"Tko mi to kaza?" — viknuh,
Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.
"Zdravstvuj!" — i smijeh se pronije.
I prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. — Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska...
Post je objavljen 05.11.2017. u 07:40 sati.