Marketing
Buđenje...
LJUBAVI, stupi na stazu mojega vrta.
Prošeći uz gorljive cvjetove što se tiskaju pred pogledom tvojim. Ostavi ih iza sebe pokatkad zastavši zbog neke slučajne sreće koja, odmah zgasnuvši, poput nenadanog čuda zalaza zablista.
Jer ljubavni je dar stidljiv, nikad imena svojega ne zbori, leprša skriven sjenkom, širi groznicu sreće prašnjavim putom. Prestigni ga ili ga zauvijek izgubi. Ali dar koji se može dosegnuti samo je krhki cvijet, ili svjetiljka treperava plamena.
Tagore
Prošeći uz gorljive cvjetove što se tiskaju pred pogledom tvojim. Ostavi ih iza sebe pokatkad zastavši zbog neke slučajne sreće koja, odmah zgasnuvši, poput nenadanog čuda zalaza zablista.
Jer ljubavni je dar stidljiv, nikad imena svojega ne zbori, leprša skriven sjenkom, širi groznicu sreće prašnjavim putom. Prestigni ga ili ga zauvijek izgubi. Ali dar koji se može dosegnuti samo je krhki cvijet, ili svjetiljka treperava plamena.
Tagore
Jutros buđenjem osjetih, san nije zastoj u životu, nego jedan od njegovih čudesnijih oblika. Nije to pomanjkanje ili navala krvi u mozak, nego istina promatrana kroz prizmu iluzija. Iako neznam što je tvar od koje su satkani snovi, osjećam kako postajem san, moj san i ćutim, kako manje sanjam dok spavam nego kada sam budna.
U tišini uvale djetinjstva iz pijeska i pjene izlijeće bijela golubica, zoblje zvijezde, iskri carpaccio svitanje. Vidim misao isprepletenu sa zrakama izlazećeg sunca. Dostojanstveno razigrani zavijutci plešu svoj vječni ples. Velika svjetlost nedefiniranih boja se uvlači u jutro.
Nastavljam sanjati.
Stojim na obali. Snenost me odnosi u kraljevstvo metafizike. Vidim svoje rađanje u zagrljaju apsolutne ljubavi. Stvarnost, proizašla iz snovitosti, je najljepši dar koju sam rođenjem dobila u nasljeđe.
Zlaćane spirale ocrtavaju iluzije prohujalog vremena.
"San nije zastoj u životu, on nije debeli pokrivač noćne tame, on je lepršavi veo isprepleten od jutarnjih mirisa." titraju misli mirisima budnosti.
Postajem lepršavi veo i osjećam kako najdublje skriveni, do sada nespoznati, nutarnji strahovi postaju činjenice s kojima se mogu boriti.
Oslobađam se dvojnosti, san i zbilja se organski spajaju. Okrunjeni svjetlom nad svjetlima, stvaraju kristalni labirint istinskog postojanja.
Živim ovaj trenutak i granice se gube, a onaj, do sada tako skučeni horizont, moj mali svijet zatvoren u moć misaonog uma, se širi, prelazi u osjećaj, postaje doživljaj i dobija za mene novo značenje.
Osjećajnost se sama sobom ispisuje na koordinatama srca.
Dijana Jelčić
fotografije... Jasna Marcelić
Post je objavljen 03.11.2017. u 07:27 sati.