Zakon tržišta
Sve do nedavno na su mom katu
dvije gospođe pružale jezičnu poduku i prevodile s
francuskog, ruskog, engleskog i vice versa
da bi naglo, gotovo preko noći, nestale
bez pozdrava, bez doviđenja druže, doviđenja
na svijetu ima mnogo zla, svaki korak prati nova prijetnja
na ovom svijetu sreće nemam ja.
zatim se pojavio zet vlasnice stana.
stariji gospodin koji se predstavio kao gospodin Von Tzschmar reče da namjeravaju ponovo iznajmiti prostorije
te da će dati sve od sebe kako bi pronašli nekog jednako tihog i pristojnog
poput tih krasnih prevoditeljica.
bravo, rekoh u dobroj vjeri.
idući tjedan pridošle su tri mlade žene.
snažan muškarac pomogao im je s useljenjem. iznio je iz kombija vešmašinu,
konstrukciju za sušenje veša i ostale stvari.
poduzetnice nisu gubile vrijeme, već sutradan su počele s radom.
muškarci raznih dobnih skupina,
raznih naroda i narodnosti,
pa čak Arapi, crnci i Azijati počeli su zabunom kucati na moja vrata
tražeći masažu sa sretnim završetkom.
gospodo to vam je na kraju hodnika, ovdje možete dobiti samo masažu šakama
s nesretnim završetkom, rekoh
dok su se iza mene, obasjane suncem
blještale dvije divne kromirane štange utega za bench.
ah, sorry, sorry….
sorry!
sorry!
napokon sam i sam pokucao na vrata Salona.
prenaglašeno našminkanoj dvadesetogodišnjakinji rekoh:
slušaj sladkore, krajnje je trenutak da nakačite jasno uočljiv putokaz ka Armidinim vrtovima
vaši me jebežljivci prekidaju u kontemplacijama o Smislu života
to me čini nervoznim
ne želimo da se u hrvatskoj ponovi nedavni slučaj iz Las Vegasa
sh-boom sh-boom taga-daga-da
life could be a dream
sh-boom sh-boom
you know what I mean
da, da, gospodine, učinit ćemo to, svakako ćemo to učiniti
rekla je ustrašeno.
i doista, postupile su po upozorenju te isti dan označile pristup do svojih internacionalno-prostitucionalnih odaja.
time problem bi riješen. zakratko.
Rastu deca
iz đačkog doma Franje Bučara na Krugama
u rukama polugolog srednjoškolca
- razigrana harmonika!
ori se lokalni napjev!
kasno ljeto 2017. godine
nešto bliže 22h.
«zemlja koja ima ovakvu mladost
ne mora brinuti za svoju budućnost.»
Schumannova druga simfonija ili ako predugo gledaš u ponor, ponor se zagleda u tebe – pomračenja
Schumann je povratio muzičke znakove
opet si jeo note, ukori ga Clara, koliko smo puta rekli da nema toga
prvo Vincent jede boje
otruje se onim prokletim molibdenom
odreže si uho, potom
Nietzsche iz Torina piše mladom Kaiseru
dragi moj gospodine, izvo'te doći u Rim i osobno me ustrijeliti
uostalom, smatram da Njemačku treba strpati u luđačku košulju
u potpisu Antikrist
Raspeti
Neman
Dinamitni
Dioniz
Holderlinu se također smračilo
zatvorio se u svoju kulu bjelokosnu i neće van
velim ja, ne idu teologija i helenizam ruka pod ruku
sanja sunce juga, grčki mu junaci na raport pristižu
kada je pjesnik ujedno i mislilac-erudit redovito šene umom, to je tako
Kleist /još jedan zatrovan Grcima!/ eno upuca svoju družicu Henriette Voge, potom sebi prosvira glavu
Andreas vadi džepni nožić i bode se u srce pred Loue
Salome kuca na vrata susjeda u potrazi za liječnikom
Strindberg piše Okultni dnevnik
Hugo priziva duhove
Artaud zavija kao gladan vuk u ludari
Heidegger, Hamsun, Zweig
briju na Hitlera u ampedeklu
Pound
na fašizam
a sada i ti Roberte jedeš note
ja stvarno ne znam što ću s vama dečki
brate, k'o djeca ste!
jedino je Bhramas od svih vas donekle normalan
osim što gaji sklonost prema starijim ženama
Post je objavljen 02.11.2017. u 12:44 sati.