'Smeđa garda SA' pretvara se u 'crne pretorijance SS'
Wermacht vs Waffen SS
Dakle, kako je Hitler uočio nepouzdanost SA i njihovo sve veće neslaganje s vodstvom NSDAP, odlučio je ustrojiti tjelesnu stražu nazvanu Udarne trupe (Stosstrupp) koja ga je trebala štititi od vanjskih, ali i unutar stranačkih neprijatelja i protivnika.
Ustrojavanje tih nekakvih svojevrsnih pretorijanaca Hitler je prepustio dvojici svojih najvjernijih pristaša i istomišljenika - Juliusu Schreku (osobnom tjelohranitelju i vozaču) i Josephu Berchtoldu (novinaru). Na samom početku te Udarne trupe broje dvanaest provjerenih ljudi koji nose iste smeđe odore kao i pripadnici SA, ali na crnim kapama dobivaju oznaku lubanje iznad koje je bedž nacional socijalističke partije.
Hitler je bio vrlo zadovoljan tom skupinom i opisao ih je kao 'svoje trupe' te ih nazvao 'prva skupina snažnih ljudi', a svoje zadovoljstvo što je pronašao odgovarajuće ljude za zaštitu vodstva stranke uopće nije prikrivao. Slijedi neuspjeli pokušaj prevrata (puča) u Münchenu 1923. Hitler je uhićen i određen mu je zatvor.
Kako je Göring 'zbrisao' (pobjegao) iz Njemačke Hitleru nije preostalo ništa drugo nego zapovjedništvo nad stranačkom paravojskom povjeriti Röhmu. Po povratku iz zatvora Hitler je ostao zatečen brojnošću članova SA kojih je sada oko 30 000 (bilo ih je svega 2000 kada je otišao na izdržavanje zatvorske kazne).
Bilo je to tijekom 1925. koja je Hitlera dobrano namučila zabrinutošću neobuzdanom moći članstva SA. Hitler panično i grozničavo traži rješenje, prihvaća Göringov prijedlog kojim se ta 'pretorijanska garda' nazvala Zaštitni odred (Schutzstaffel). Kako je Göring zapravo služio u zrakoplovstvu najvjerojatnije mu je i ideja o tom nazivu došla iz tog smjera. Naime, Göring je tijekom svog službovanja u elitnom Richthofenovu eskadronu iz Prvog svjetskog rata i sam bio pilot zrakoplova.
Za pripadnike SS sada je proveden malo drukčiji izbor koji je obuhvaćao samo ljude 'razboritih' navika i životne dobi između 25 i 35 godina. Morali su biti bez policijskog dosjea, imati dobro zdravlje i trebali su biti 'robusne' fizičke građe. Najvažnije, svaki SS-ov novak morao je prisegnuti na bezuvjetnu lojalnost, ali ne Nacističkoj stranci, nego osobno Adolfu Hitleru!
Sam Adolf Hitler osobno je pronašao idealnog vođu SS-a tek u siječnju 1929. Naime, tada je na čelo malobrojnog SS-a, tadašnjim SA-ovim odredima podređenog tijela, došao Heinrich Himmler. Upravo taj Heinrich Himmler, kojeg su zbog njegovih naočala svi pogrešno smatrali blagim, osrednjim profesorom, postupno je stvorio i do neslućenih razmjera razvio Hitlerovu pretorijansku gardu – u crno odjevene pripadnike SS-a.
Kada je Himmler završio svoj naum, SS je vladao Njemačkom, a samo spominjanje njegova imena diljem tadašnje okupirane Europe izazivalo je gotovo neviđenu stravu. Uspostava jednog tijela oružanih postrojbi unutar stranke (partije) bila je zapravo Himmlerova zamisao.
pripadnici regularnog Wermachta nisu baš odobravali neke poteze elitnog Waffen SS
Post je objavljen 31.10.2017. u 16:11 sati.