Marketing
Ču li za Čurug?
Pred zimu tradicionalno odemo u neko selo na svinjokolj ili disnotor.
Tako se to zove, a ustvari vidimo kako se tradicionalno prave proizvodi
od mesa i posjetimo svaki put drugo selo. Ovog puta sve do cilja
destinacija je bila nepoznata. Vodi Keti, vozi Vlada.
Stižemo u Čurug, 36 km og Novog Sada i 110 km od Beograda,
„selo lipa“ u Južnoj Bačkoj sa 8166 stanovnika, poznato po lijepoj crkvi
u centru, vjetrenjačama i lipama, zatim sačijadi, džipijadi i noći mladog
vina, koja je baš danas. U blizini je mrtva Tisa, čuruški meandar rijeke
Tise.
Čurug se prvi put pominje 1244. godine kao posjed Bele IV. Ima mnogo
znamenitih ljudi, najpoznatiji je Jovan Tucakov po kojem se zove dom
zdravlja. Odavde je „Dr Lazar Paču, samouki bankarski genije i po
mnogima najbolji srpski ministar finansija. Dinar pod njegovim nadzorom
postao je konvertibilna svetska valuta. Početkom 20. veka naša moneta
vredela više od francuskog franka. Državne finansije vodio je dr Paču
i to sa takvim tvrdičlukom da su se oko njega isprele mnogobrojne
simpatične anegdote, jer je u ondašnjoj familijarnoj Srbiji samo finansijski
mag njegovog kalibra mogao i samom Pašiću, a i kralju Petru, da kaže
"nema para". Tako je ušao u legendu”.
Odavde je Petar Konjović kao i mnogo akademskih umjetnika.
Parkiramo se u centru i prvo idemo na bogatu tržnicu.
Ulazimo u dvorište domaćina Ranka Milinovića. Čuružani nam za
doručak služe odlične tople čvarke i džigericu s krastavcima,
svježim kruhom, rakijom. Radi se priprema svinje.
Lazar Kaćanski nas vodi u obilazak sela. Dopala nam se
„Bombonica“- radionica svilenih bombona.
Hram Sv. Vaznesenja Gospodnjeg sa tri tornja, u klasicističkom stilu,
je treći hram po veličini u Srbiji. Građen je samo godinu dana, 1857
-1858. Neobičan mramorni ikonostas oslikao je Đorđe Krstić i jedinstven
je u ikonografiji, jer su samo tu sveci prikazani bez oreola! Ogromno
čuruško zvono teško 4796 kg je doskora bilo najveće u Srbiji, a jedino
je liveno u pravoslavnoj livnici u Novom Sadu, a ne u Gracu, kao
većina drugih.
Lazar nas vodi u Muzej žrtava racije, u žitni magacin u kojem je u
jednom mahu pobijeno 500 Čuružana. Racija u južnoj Bačkoj počela
je 4. siječnja 1942. Mađarska okupaciona vojska upadala je 4, 5 i 6.
siječnja 1942. u kuće i birala žrtve, uz pomoć domaćih Mađara,
zatvarala ih u žitne magacine i školu, a u noći 6/7 januar počelo je
masovno ubijanje. U Čurugu je stradalo 887 ljudi, od toga 46 djece.
Idemo na mjesto na kome su žrtve racije bacane pod led. Bolan
spomenik žrtvama podsjeća da su bez razloga stradali i žene i djeca.
Inspirator racije Mikloš Horti nikad nije odgovarao za ovaj zločin.
Do rampe i nazad vozimo se preko dolme, nasipa sagrađenog u
doba Marije Terezije, koji je štitio od plavljenja Tise. MrtvaTisa vidi
se sa jedne strane, okružena vikendicama Novosađana, a tu je i plaža.
Obilazimo posljednju od čuruških vetrenjača, Rođinu vjetrenjaču,
trenutno bez krila.
Ručak uz tamburaše nije bio na nivou na kom smo navikli. Bit će
bolje drugi put.
Nastavljamo u Noć mladog vina. Plaća se ulaznica od
100 din, dobije čaša, probaju tri vina, ocijene kao glasovi
publike, pa se vrati čaša i nazad dobije 100 din.
Dopao nam se Čurug. Nosimo neke lijepe i neke tužne utiske.
Vratit ćemo se.
Čekaju nas Beograd i obnovljena Slavija...
Post je objavljen 20.11.2017. u 06:49 sati.