Marketing
Pitralon poslije brijanja
Ilustracije danas zaista nemaju veze s naslovom, par letećih fotki u šetnji do tržnice, radim popodne.
Tek nakon šetnje sam se obrijao, sad se brijem ako procijenim da ću usprkos brijanju, stići obaviti druge važnije radnje, u to između ostalog spada i ovo pisanje bloga. Nekad je to bilo drukčije, izuzet ću desetak godina nošenja brade. Nekad je to bilo važno, više od svakodnevne rutine. Prvi losion poslije brijanja bio mi najjeftiniji, Pitralon, svi smo ga prezirali, ali eto, lovu smo trošili na skuplje poroke. S odlascima u Trst odabir je pao na Paco Rabanne, i cure u društvu su bile zadovoljne mojim odabirom, kod dečkiju je bio trend, što nemarnije to bolje, sramota je bilo npr. kosu prati više nego jednom tjedno. Čak ni moja tadašnja cura, velika ljubav, nije to radila. Kao student sam jedno vrijeme jako dobro stajao s novcem, išlo me i u kocki, pušio sam najbolje cigarete iako uvijek nemarno odjeven, tad sam otkrio Diorov "Eau de sauvage", koji mi je i ostao najdraži miris ikad. Tad smo i skužili da se s mirisima i vara, isto kao i s cigaretama i da treba paziti od kojih izvora nabavljaš. Eksperimentirao sam i s "Man" Jil Sander, dao sam šansu i drugom Nijemcu Joopu koji je tad bio jako skup, Davidoff se pak sviđao nekim klinkama pa sam i njega isprobao, al Dior je ostao glavni izbor. Međutim nakon rata se to počelo svoditi najprije svakodnevno razne "Sport", ovaj jedan ili dva put tjedno dok mi je postao potpuno nevažan i dok ga nisam ukinuo. Pitralona više nema u okolnim dućanima, neki dan sam pomirisao Ravlon, iskomentirao u sebi, super, ovo je grozno kao nekad i zadovoljno kupio.
Post je objavljen 31.10.2017. u 11:51 sati.