Od stranačke paravojske do državnih oružanih snaga
... suzdržano i polako, redom i što objektivnije Athumanunh će pokušati prikazati jednu od najelitnijih borbenih formacija nacističke Njemačke. Okorjeli desničarski političar Adolf Hitler na svom putu do vlasti najviše se oslanjao na 'oružane pripadnike' Nacističke stranke (NSDAP) koji će s vremenom polako, ali sigurno prerasti u pravu privatnu vojsku (paravojsku).
Nezaustavljivim rastom političkog utjecaja nacista u Njemačkoj, tridesetih godina 20. stoljeća, stranački paravojni 'oružani pripadnici' postat će vrlo opasan i ozbiljan takmac regularnoj vojsci u njezinu tradicionalnom pravu jedinog nositelja oružja u državi, a neraskidiva povezanost sa strankom uvjetovat će njihovu bezuvjetnu lojalnost Adolfu Hitleru i Nacističkoj stranci.
Dakako, u samom početku te pretjerano tvrdokorne lojalnosti bili Jurišni odredi SA – (Sturmabteilung). No, nepopravljiva nedisciplina tih prvih 'nacističkih pretorijanaca' potaknula je čak i samog Hitlera na povjeravanje svoje osobne zaštite još vjernijim pristašama koji će preustrojem i reorganizacijom iz redova SA izdvojiti SS (Schutzstaffel) te će oni s vremenom preuzeti ulogu stranačke vojske. Jednostavno napisano SS preotima tu ulogu SA.
Tako se 'malo po malo' to doba kaotičnih neprilika u Njemačkoj, početkom dvadesetih godina 20. stoljeća, pretvara u prave ulične bitke sa suparničkim provokatorima i izazivačima koji su ih nastojali prekinuti. Većina tih uličnih okršaja pretvorila bi se nerijetko u silovite sukobe. Kako bi zaštitila vlastite govornike, NSDAP ustrojila je tzv. 'Sportske i Gimnastičke sekcije'. Njihovim članovima koji su bili u najboljoj fizičkoj kondiciji bila su ustupljena mjesta tjelohranitelja govornika stranke.
Pod vodstvom časnika regularne vojske Ernsta Röhma, te su 'sportske sekcije' dalje razvijane i proširene pod novim nazivom Sturmabteilung (SA). Iako je Hitler kao prvi čovjek stranke imao nominalni nadzor nad tim odredima, ipak nije mogao u potpunosti računati na njihovu bezuvjetnu lojalnost. Zbog toga je u ožujku 1923. utemeljena specijalna zaštitarska satnija čija je zadaća bila osobna Hitlerova zaštita. U njezine redove primani su najpouzdaniji pripadnici Jurišnih odreda (SA).
Ta nova postrojba nazvana je Stožerna straža (Stabswache), ali je njezino postojanje trajalo vrlo kratko, najviše zbog Hitlerova sukoba s Hermannom Ehrhardtom. Taj mornarički časnik pripadao je ekstremno fanatičnim desničarima i najbrutalnijim zapovjednicima Freikorpsa, a pomogao je Röhmu pri organiziranju Jurišnih odreda.
Naime, kada su francuske trupe okupirale Porajnje 1923., Ehrhardt je zagovarao objavu rata Francuskoj. Vođa tada male i široj javnosti gotovo još nepoznate nacističke stranke (NSDAP), Adolf Hitler, odbio je podržati takvu radikalnu odluku, a Ehrhardt i njegove pristaše iz protesta povukle su se iz Jurišnih odreda.
U namjeri smanjenja utjecaja Ehrhardtova poznanika i prijatelja Röhma unutar Jurišnih odreda, Hitler je postavio Hermanna Göringa za zapovjednika 'vojničkog krila' stranke. Unatoč njegovim relativno uspješnim nastojanjima (reorganizirao je Jurišne odrede prema vojnom principu, uveo više reda i stege u zapovjednu strukturu) iznenađujuće je da odnosi između stranke i SA nisu bili ništa bolji.
Naposljetku, kako bi se napeta situacija barem privremeno riješila prišlo se ustrojavanju nove tjelesne straže poznatije kao Udarne trupe (Stosstrupp). Moto te novoustrojene tjelesne straže bio je 'Odanost je moja čast' (Meine Ehre heißt Treue).
Ta je tjelesna straža zapravo označila začetak iz kojeg će kasnije izrasti pravi i zloglasni Himmlerov SS.
Na kraju ovog dijela Athumanunhovog promišljanja slobodno mogu zaključiti da je Hitler pronicljivo i vrlo rano predvidio mogućnost ozbiljnijeg neslaganja između nepouzdanog SA i vodstva stranke NSDAP...
Post je objavljen 30.10.2017. u 20:02 sati.