Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zlatne-zbice

Marketing

Drugi način - Zgubidan

U zadnjih nekoliko tjedana ili bolje reći mjeseci preslušavam jedan vrlo zanimljiv glazbeni uradak. Radi se o albumu Zgubidan, zagrebačkog rock sastava Drugi način, objavljenom prošle godine pod okriljem živahne izdavačke kuće Menart. Drugi način osnovan je daleke 1974. U dugoj karijeri izdali su pet albuma i nekoliko singlova, odsvirali mnoštvo koncerata i privukli brojne fanove. Kroz više od četrdeset godina bend je prošao različite faze, mijenjao se sastav, prodefilirali su razni glazbenici, nastupale su duže pauze u djelovanju, ali snimaju i nastupaju još uvijek. Iz izvorne postave danas je tu samo frontmen Branko Požgajec, jedan od osnivača, vokal i flautist. Vrhunac popularnosti doživjeli su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih kad su im turneje znale obuhvatiti i do sto pedeset koncerata širom bivše države i šire. Postavili su i svojevrsni rekord u svijetu rocka kad su u samo dvadeset i šest sati nastupili četiri puta u tri različita grada. Prvi na ovim prostorima u rock izričaj uvode flautu, po uzoru na svoje idole, britanski sastav Jethro Tull, kojima su bili predgrupa dvijetisućite na koncertu u zagrebačkom Domu sportova.

Stvaranju ovog albuma pristupaju vrlo studiozno. Snimanje i miksanje oduljilo se na čak pet godina, pri čemu se pazilo na svaki detalj. Krajnji produkt je ispeglan, zaokružen i cjelovit uradak i teško mu je naći zamjerku. Rekao bih da je namijenjen za zrelu, strpljivu i probranu publiku. Stihovi traže određeni emotivni i intelektualni angažman slušatelja, kako bi uživanje i razumijevanje bilo potpuno. Posvetili su ga pokojnom Damiru Senčaru, dugogodišnjem članu benda. Još prošle godine krenuli su s koncertnom promocijom. Čekam priliku kad će svirati u blizini, kako bi se iz prve ruke uvjerio u zanimljivost i zaraznu privlačnost tog jedinstvenog zvuka.

Album otvara Jedro za oluju, energični rock klasik bržeg ritma. Stihovi refrena Digni jedro za oluju / kad svi stanu kreni ti / I u tami hrabri snuju / novi svijet će jutro otkriti, kao da hrabre i potiču, praćeni gromoglasnim rifovima električne gitare. Slijedi potom svojevrsna ljubavna rock balada Ljubav je od porculana, upotpunjena akustičnom gitarom, čiji tekst u kojem se ponavlja ime Ana ostavlja sjetan dojam, a glazba donosi prigušen lagani sound. Treća naslovna pjesma Zgubidan, raskošan je poetski narativ koji donosi priču o junaku koji je, kao neka noćna ptica, pritajen danju, a svoj potencijal ostvaruje noću. To je slikoviti prikaz života rock glazbenika i oda noćnom provodu, buntu i slobodi. Stihove refrena izvodi Zdenka Kovačiček, koja svojim glasom donosi osvježenje i polet ovom nesumnjivom hitu. U nastavku slijedi Htio bih vratiti, prva skladba u kojoj u uvodu možemo čuti flautu, zaštitni znak ovog benda. Stihovi djeluju po malo elegijski. Aranžman je, rekao bih Floydovski, u maniri space rocka, a refren Svemira beskraj sagledati okom / uhvatiti jeku sa četiri strane / A u jednom času zajedno sa tobom / proživjeti prošlost u današnje dane, jednostavno plijeni pažnju. Odlazak je još jedan klasik žanra bržeg tempa i odrješitih izražajnih stihova prigušen opet flautom i laganijim pjevanjem u središnjem djelu. Ispod duge nudi ulazak u svijet ženske osobe koja sanjari i od života traži više, ali on je stalno opominje i vraća u realnost. Solo dionice električne gitare dobra su kulisa za njezinu odvažnu priču. Još jedna balada Odlazak nudi prepoznatljivi zvuk benda i raskošni flautistički performans, a stihovi kao da opominju slušatelja na reciprocitet međuljudskih odnosa u kojima dobijemo onoliko koliko uložimo. House of the king je instrumentalna obrada skladbe nizozemskog benda Focus. Vrlo dobar miks opet flaute i električne gitare koje se odlično nadopunjuju. U središnjem djelu je odličan gitar solo koji je tako dobro izveden da je prava šteta da ne traje duže. Nastavak nam donosi Svijet iluzije, upečatljiv i slikovit upliv u život usamljene mlade djevojke koja stvara ugodnu sliku svijeta kroz snove i iluzije. Glazbeno opet flauta dominira, stvara ugođaj i kao da navlači koprenu satkanu od sjete i melankolije. Trebao sam, ali nisam deseta je skladba na albumu, nenametljivo otvoreno progovara o ljubavi, o propuštenim prilikama. Kreće polagano, da bi u finalu ponudila krešendo u solaži koju treba pojačati i prepustiti se punim zvucima električne gitare, bez puno razmišljanja. Priču zatvara live izvedba legendarnog evergrina ovog benda, Prođe ovaj dan. Meni osobno to je prva asocijacija kad se spomene Drugi način. Ta svojevrsna himna sanjara, koja se uvuče pod kožu pa se svako malo sama od sebe zavrti potaknuta ko zna čime.

Ni jednu od nabrojanih stvari ne bih posebno istaknuo, iako je to moguće ovisno o prilici u kojoj se sluša ili senzibilitetu slušatelja. Zato sam ih ovdje nabrojao prema redoslijedu na albumu i svakoj posvetio par redaka šturog opisa. Puninu doživljaja može ponuditi samo predano slušanje ove skladne poezije, majstorski aranžirane i producirane. Možda ovim tekstom potaknem nekoga da posluša i izrazi svoje mišljenje. Čini mi se da sam ja nakon opetovanih preslušavanja postao subjektivan. Album kao cjelina funkcionira vrlo dobro i zato preporučam cjelovito uživanje u mirnoj i opuštenoj atmosferi. Zvuk je originalan, a izvedba na visokom nivou. Drugi način prkosi vremenu i stvara u raznim epohama što ih stavlja u red kultnih bendova.





Post je objavljen 29.10.2017. u 14:18 sati.