Život van virtuale i nije baš nešto. Nije da se dobilo nešto na vremenu, stotine besmislenih stvari čekaju da budu obavljene, jučer sam čak usisavao ne bih li prekinuo taj niz besmislenih administrativnih sranja. Ne žalim se, zadnjih par godina nisam zlostavljan na poslu i normalno radim, većina nemaju tu sreću. Ne razumijem baš potpuno neporočne ljude, kako se nose s nužnošću socijaliziranja u društvo kakvo jest. Dobro, dobar dio nas ima pse, ali eto, otkako je crko laptop mom se sve kraće šeta. Jučer me iznenadila kriva procjena, djevojka s treće fotke lijepa je i sprijeda.