Pitam se
Postojiš li
Tamo negdje duboko
U tami?
Ili smo svi
Osuđeni na isto,
Da vrijeme
Između rođenja
I smrti
Proživimo sami?
Pokušavam nazrijeti
Bar tvoju sjenu,
Nagnuta nad
Zdenac sudbine,
Ali sve što vidim
U tom mraku
Samo je jeka
Mojeg glasa
Iz tmine.
Pitam se
Postojiš li
Negdje daleko,
U svjetlosti
Novog jutra?
Ili se naše bivanje
Svodi na brojanje
Dugih sati
Od danas do sutra?
Zagledana u
Jarku svjetlost,
Što dijeli
Jutro od tmine,
Vjerujem da
Pod ovim nebom
Negdje dišeš
Mojim ritmom
Uslijed sve te
Tišine.
Post je objavljen 26.10.2017. u 09:54 sati.