"Vrijeme leti i ruši sve bez razlike. Što je slabo pada, što je jače mrvi se, a iz tih ruševina diže se nov život. To su zakoni, kojima je sve podvrgnuto štogod postoji. Naraštaji ginu, a iz tih naraštaja nastaju novi, ali samo po tri puta u jednom stoljeću. Djed se rodi na početku, a praunuk na svršetku stoljeća. I ne samo da unuk ne razumije djeda i obratno, već i sin ne razumije više oca. Djedovi su prošlost, a pradjedovi već bajka. Kolika je razlika ne samo u načinu života, već i u shvaćanju samom između djedova i unučadi, između sama ova tri naraštaja ! To je povijest. Što se sada zbiva, jedva se znade, a što se već zbilo, to se tek nagađa, i što dalje u davninu, slabije su slike i nejasnije sjene. A početak ? Početak se svih naraštaja, pa i naroda gubi posvema u tamne davnine. Što je pojedinac, što je narod ? Rađa se, raste i ugiba. I to brže, nego li se i misli."
(Ćiril Metod Iveković – hrvatski arhitekt)
Mate Maričević (otac) 14. veljače 1932.
Branimir Maričević (sin) 31. srpnja 1961.
Tamara Maričević (unuka) 23. travnja 1984.
Hrvoje Maričević (unuk) 19. siječnja 1992.
Mateo Maričević (unuk) 18. srpnja 2012.
Maro Oguić (praunuk) 30. rujna 2017.
Post je objavljen 26.10.2017. u 08:06 sati.